Grofica Jelena bila je najstarija od četvero djece bana Petra Zrinskog i njegove supruge Ane Katarine. Iako nema dovoljno podataka o njezinom mladenačkom razdoblju, zna se da je stekla visoku naobrazbu, posebno u užem obiteljskom krugu. Roditelji su joj bili književnici, a majka i prevoditeljica.
Jelena se rodila vjerojatno u Ozlju 1643. godine. Imala je dvije sestre i jednog brata: Juditu Petronilu, Zoru Veroniku i Ivana Antuna. Sestre su bile redovnice, a brat je umro 11. studenog 1703. u tamnici u Grazu.
Prema savjetu svojih roditelja, Jelena Zrinski se udala 1. ožujka 1666. za mladog mađarskog kneza Ferenca Rakoczija. Iz kratkog braka imala je troje djece: kćer Juliju te sinove Jurja i Franju.
Otpor protiv Beča
Odlučna i hrabra, ubrzo nakon vjenčanja privukla je supruga pokretu svog oca u otporu protiv Beča koji je kasnije proširila po cijeloj Ugarskoj.
Nakon tragičnog sloma urote 1671. godine, carska vojska ulazi u Gornju Ugarsku i od Jelenine svekrve Zsofije Bathory dobiva sve Rakoczijeve utvrde osim Mukačeva.
Ferenca Rakoczija tad je vlastita majka predala carskim generalima, ali ga je zatim bečki dvor pomilovao. Umro je 1676. i ostavio suprugu s dvoje male djece.
Šest godina poslije grofica Jelena sklapa brak s novim vođom pobune protiv habsburškog dvora, knezom Gornje Ugarske Imrom Thökölyjem.
Međutim, porazom turske vojske pod Bečom 1683. nastalo je teško stanje u Ugarskoj jer je carska vojska tjerala Turke i Thökölyjeve pobunjenike.
Jelena Zrinski u to vrijeme je sa svojom djecom boravila u tvrđavi Mukačevo (Munkacs, danas u Ukrajini), i hrabro pružala otpor generalu Garaffu koji je žestoko napadao čak pet mjeseci, no onda se povukao, ostavivši samo pukovnika Terzija za održavanje blokade.
Braneći svoj grad pune tri godine, Jelena je zadivila tadašnji svijet pa ne čudi što ju je Luj XIV. nazvao najhrabrijom ženom Europe.
Kako pomoć nije dolazila, 14. siječnja 1688. bila je prisiljena predati Mukačevo generalu Garaffu koji ju je zatim s djecom otpremio u bečki samostan.
Franju su odmah odvojili od majke i stavili pod svoje tutorstvo. Odgajan je kod isusovaca u Češkoj, a studirao je na praškom sveučilištu.
Imre Thököly i nakon predaje svoje supruge nastavio je pružati otpor Beču, no četiri godine poslije, u savezu s Osmanlijama, potukao je carsku vojsku i oslobodio Jelenu u zamjenu za zarobljenog generala Heistera.
Jelena Zrinski sa suprugom i pobunjenicima 1699. godine, nakon potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima, prelazi na prostor Osmanlijskog Carstva. Bračni par jedno vrijeme živi u Carigradu, no 1701. seli u Nikomediju u Maloj Aziji. Jelena umire 18. siječnja 1703., dvije godine prije svog supruga Thökölyja. Oboje su pokopani u carigradskom predgrađu Galati.
Izbjeglištvo i smrt u Turskoj
Dok je Jelena živjela u turskom izbjeglištvu, njezin sin Ferenc II. Rakoczi koristio je rat Habsburgovaca za španjolsko naslijeđe i postavio se na čelo velike mađarske pobune.
Tražeći pomoć od francuskog kralja Luja IV., bio je izdan i uhićen te strpan u bečku tamnicu, pod prijetnjom smrtne presude. Međutim, uspio je pobjeći u Poljsku gdje se jedno vrijeme skrivao.
Godine 1703., baš kad mu je umrla majka, vraća se u Mađarsku i nastavlja voditi pobunu protiv bečkog dvora.
U toj dugogodišnjoj borbi Ferenc II. postaje pravi nacionalni heroj, dok Beč traži primirje te mu iz zatočeništva kao posrednike za pregovore šalje suprugu koju nije vidio pet godina, i sinove Jozsefa i Györgyja, ali on odbija svaki dogovor.
Vjerujući u pomoć koju Luj IV. sporazumom obećava Rakocziju, sabor sazvan 13. lipnja 1707. odriče pravo Beču na mađarsko prijestolje, a plemstvo Rakocziju povjerava upravu zemlje.
Kako obećana pomoć nije došla kad mu je najviše trebala, 13. kolovoza 1708. gubi odlučujuću bitku pokraj Trenčina i poslije toga drži još samo manji dio istočnog dijela zemlje oko Mukačeva. Tad ga mnogi počinju napuštati, a 1711. feudalci protiv njegove volje sklapaju mir s Habsburgovcima.
Ne prihvaćajući mir, Ferenc II. Rakoczi 21. veljače 1711. godine napušta zemlju. Neko vrijeme boravi u Poljskoj, Engleskoj i Francuskoj, no onda se 1717. seli u Tursku gdje ostaje do svoje smrti.
Umro je 8. travnja 1735. godine u Tekirdagu, a pokopan je u Carigradu pokraj svoje majke Jelene.
Do danas je ostao jedan od najvećih heroja mađarske borbe za neovisnost tako da su mu Mađari diljem zemlje podigli spomenike. Njegov portret nalazi se na mađarskim novčanicama i mnogobrojnim poštanskim markama.
Četiri mađarske poštanske marke
Posmrtni ostaci Jelene Zrinski i njezinog sina Ferenca II. Rakoczija 29. listopada 1906. preneseni su iz Carigrada u Košice (Slovačka), uz velike svečanosti u Hrvatskoj i Mađarskoj. Položeni su u kriptu katedrale svete Elizabete, a uz njih počiva i Rakoczijev stariji sin Jozsef.
Koliko je Jelena Zrinski poznata i poštovana u Mađarskoj najbolje govori podatak da joj je tamošnja pošta do sada posvetila četiri marke.
Prva je izašla 1945. u seriji Znamenite žene, druga 1952. kao Generali i heroji, treća 1976. povodom 300 godina od rođenja Ferenca II. Rakoczija i četvrta 2001. za Drugo tisućljeće.
Ova posljednja je najsimboličnija jer se Jelena na istoj marki nalazi sa svojim slavnim sinom kojem su Mađari posvetili čak 15-ak poštanskih maraka.
Mauricij Frka Petešić
Matica
Ipak jedna slika u Vasoj galeriji me je podsjetila na Sisi , Austrijsku snasu koja je s djecom isla da se pokloni Madjarima i da ich moli za pomoc.