Franjo Vranjanin bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih renesansnih kipara. Rođen je u Zadru oko 1430. godine i brat je uglednog renesansnog graditelja Lucijana.
Poznat je po svojim bistama zbog vrlo osebujnog stila. Njegova su najvažnija djela portretna mramorna ženska poprsja kojima je dosegao najviši umjetnički domet, a ona su mu osigurala opće priznanje te najveću i do danas trajnu slavu.
U galeriji Vranjaninovih ženskih portreta ističu se biste princeza Beatrice Aragonske, Eleonore Aragonske, Battiste Sforze i drugih uglednih europskih dama, što se osim u Palermu, nalaze u najpoznatijim svjetskim muzejima Beča, Berlina, Pariza i New Yorka.
Stvarao je u južnoj Italiji (npr. kapela Mastrantonio crkve Svetog Franje u Palermu) te južnoj Francuskoj (posljednje djelo mu je kapela Svetog Lazara u katedrali u Marseillesu).
Iako je hrvatskoga podrijetla, upisan je u europsku povijest umjetnosti pod talijanskim imenom Francesco Laurana.
Preminuo je 1502. godine u Provansi.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.