Tajne iz zrakoplova: Biti zatvoren umara više od samog posla

Od svog posljednjeg bloga u šest dana sam proputovala Australiju i Novi Zeland.

Dok se nalazim kod kuće otkrit ću vam neke zanimljivosti s najnovijeg putovanja.

Uvijek kad radim na dugim letovima od 13 ili 14 sati, trebam puno sna. Jer, biti zatvoren na jednom mjestu toliko vremena, umori više i od samog posla. 

Nismo baš stalno na nogama i ne služimo cijelo vrijeme putnike, nego imamo i dva do tri sata odmora u zrakoplovu.

Tada idemo u svoje tajne odaje gdje spavamo u slatkim crvenim pidžamama koje su ujedno i dio naše službene odjeće. Raspoređeni smo naizmjence.

Prije svakog leta iskusniji članovi posade pregledavaju imamo li sve potrebne dokumente i uniformu, a ako nešto zaboravimo, mogu nas poslati kući.

Uglavnom, 13 sati leta ovaj put je brzo prošlo, hvala Bogu bez ikakvih medicinskih slučajeva.

Sletjeli smo u Melbourne, prelijepo mjesto koje se već polako priprema za jesen. Iako je deset sati razlike od Hrvatske, još uvijek nisam osjetila jet lag. U godinu i pol dana ovo mi je četvrti posjet australskom gradu gdje svaki put vidim nešto novo.

Odlučila sam otići na najveću i najljepšu tržnicu hrane, voća, povrća i svega što poželiš. Za posjet treba izdvojiti cijeli dan zato što je velika. Atraktivna i stara više od 130 godina, obilježje je grada.

Ovdje se može pronaći malih barova i restorana koji nude tradicionalnu hranu, kolače, voće... Ako se umorite hodajući, slobodno odmorite uz šalicu kave.

Oduševila sam se voćem, povrćem, burekom i kamenicom. Ne mogu vam opisati koliko je Hrvata i Bosanaca navalilo na burek.

Zbog svojih roditelja inače slikam cijene voća i povrća te im opisujem kakve su kvalitete, jer se i oni sami bave poljoprivredom. 

Jedino mi je bilo žao što ništa od te hrane nisam mogla ponijeti sa sobom na Novi Zeland.

"Ono što ide kroz usta, pojedi prije nego što sletiš, inače ćeš platiti veliku kaznu", često znam čuti.

Kamenice su me oborile s nogu. Iskreno ne sjećam se kad sam ih posljednji put jela, no ove su me oduševile. Uz čašu bijelog vina, ma gdje ćeš poželjeti išta bolje. 

S radnim kolegicama sam tako prošetala cijelim gradom i uživala u prirodi. Vratile smo se u hotel na odmor jer nas je sljedeći dan čekao let prema Novom Zelandu.

Predvečer je u Aucklandu, dva sata smo razlike od Australije. Samo ću otići večerati jer me čeka rano buđenje zbog posjeta mjestu gdje je očuvani filmski set za film Hobbit. 

Svaki dan do sada sam koristila za razgledavanje, uživanje u prirodi, penjanje do najvećeg vrha odakle se može vidjeti cijeli grad, ali ovaj put mi je želja bila vidjeti kućicu Bilba Bagginsa. 

Nakon dva sata vožnje došli smo do zelenog i prelijepog Hobbitona. U svakom trenutku sam mislila da će negdje iskočiti jedan mali hobit. 

To je turističko mjesto koje posjećuju ljubitelji filmova, tako da nikad nije prazno.

Auckland je toliko lijep i uredan da bi svatko ovdje poželio živjeti.

Dolaskom u Dubai, počela se osjećati ta velika vremenska razlika, jer ipak sam pet dana bila na drugom kraju svijeta.

Već se lagano spremam za povratak na posao gdje me čekaju nova odredišta. 

Lijepo je biti kod kuće dva tjedna, ali dolazi vrijeme za nove pustolovine. 

Puno pozdrava šaljem iz sunčanog Dubrovnika.