Iseljeniku iz Amerike ova dva hrvatska događaja obilježila su 2018.

Kod ispraćaja 2018. godine na um su mi pale mnoge lijepe uspomene s 52. omladinskog tamburaškog festivala u Zagrebu. Iako smo o tome, sada već povijesnom događaju Hrvatske bratske zajednice u Americi pisali, ovom prilikom želim podijeliti svoje dojmove s dana nakon festivala koji je bio dojmljiv i ostao u srcima cijele naše dijaspore.

Nedjelja, 1. srpnja 2018. 

Osvanuo je lijep i sunčan dan. Prema ranijem rasporedu ustali smo rano u hotelu Dubrovnik te se pripremili za misno slavlje u katedrali sv. Stjepana na Kaptolu. Zaobišli smo američku naviku vožnje automobilom i krenuli pješice. Kolonu je predvodio vlč. Pierre M. Falkenhan, koji je s nama doputovao iz SAD-a. U sakristiji nas je srdačno dočekao pomoćni biskup Mijo Gorski. Tu smo se dogovorili o koncelebraciji svete mise te koordinaciji s glazbenim direktorima tamburaških ansambala koji su svirali za vrijeme misnog slavlja. Bilo nam je drago, uz tamburaške ansamble iz Amerike i vodstvo zajednice, vidjeti vrh Hrvatske matice iseljenika na čelu s ravnateljem Mijom Marićem i njegovom suprugom.

Prelijepa katedrala brzo je popunjena, a zvuci tamburice duboko su se usijecali u srce i dušu. Bilo je to doista svečano slavlje. Biskup Gorski uputio je riječi dobrodošlice te u svojoj propovijedi izrazio divljenje gostima izdaleka, koji doputovaše u svoju domovinu da bi u njezinu glavnom gradu održali tamburaški i folklorni festival kao izraz ljubavi i ponosa na svoje podrijetlo. Posebno je bilo emotivno kada je završila misa i katedralom se orila pjesma "Zdravo, Djevo". Stotine kamera pojavilo se oko tamburaša, a suze radosnice klizile su niz lice.

Put je nastavljen prema Dugom Selu i Kleti obitelji Bunčić. Na ovom velikom i lijepo uređenom imanju s vrhunskom restoranskom ponudom okupili su se gotovo svi ansambli koji su nastupili na festivalu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Naša kamera zabilježila je 17 autobusa koji pristigoše ovamo. Sve je teklo prema našim starim i dobrim hrvatskim običajima – na ulazu tamburaška glazba, dobrodošlica s čašicom šljivovice, travarice ili višnjevca – osjećaj gostoprimstva na svakom koraku.

Unutrašnjost restorana prostrana je i lijepa. Svi smo se ugodno smjestili. Domaći ručak, kao i obično, započeo je s juhom, a slijedili su gurmanski dodaci. Vokalno-instrumentalni sastav svirao je za vrijeme ručka te poslije za zabavu. 

U kratkom programu koji je vodio Joe Grlica iz Chicaga, gradonačelnica Steeltona Maria Romano Marčinko uručila je priznanje Mariji Kuren, svojoj sugrađanki i počasnoj dirigentici 32. tamburaškog festivala Omladinske kulturne federacije HBZ-a. Uz buket  i povelju uputila je nekoliko riječi o tome koliko smo svi ponosni na Mariju, njezinu obitelj i svoje hrvatsko porijeklo, što su svi s burnim pljeskom pozdravili.

Nakon ovako lijepog i nezaboravnog poslijepodneva uslijedio je rastanak. Svi tamburaški i folklorni zborovi krenuli su na putovanje Lijepom Našom koje je ranije bilo isplanirano i dogovoreno. Sigurni smo da će sve ovo biti još dugo i dugo prepričavano, kao i Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, praćeno u svakom mjestu.

Čestitke vatrenima koji su ostvarili tako zavidan rezultat, osvojivši srebro sjajnije od zlata. Mnoge su se majice, hrvatske zastavice i drugi kockasti predmeti našli u zrakoplovima na našem povratku u Americi.