Iskusna hrvatska diplomatkinja: Za sve koji su otišli iz domovine, povratak je nemoguć. To je iluzija!

Interesantno kako se 4.5 milijuna naših koliko ih je vani (vjerojatno više nego što nas je trenutno u HR) ne vraća natrag. Dođu rijetki, uglavnom u dubljoj starosti i to samo ako imaju tu kuću ili vikendicu pa da manje troše nego vani...

Gospodjo Tugo, Ima nas jako puno koji smo otisli i uklopili se nase nove domovine, poprimili mentalited novih sredina gdje sretno zivimo. Ja sam jedan on njih.Dosta puta sam se vracao i pitao da li bih se zelio vratiti, odgovorr je uvijek bio negativan, pogotovo odkada se Hrvatska osamostalila. Svaka osoba ima pravo da izrazi svoje misljene, a bilo bi lijepo da su iskrena ta misljenja. Razumijem kada covjek skoci iz 'opanka u cipelu' pocinje 'sanjati. Nitko nikome (pa ni meni osobno) ne zabranjuje vracanje u Hrvatsku i da tamo dalje zivimo...... Ako znate nekoga da bi se htio vratiti u Hrvatsku is zapadnih zemalja (a da nije prolupao zivot) ja cu mu platiti kartu za povratak . Pozdrav

Gospodjo Tarle, povratak je itekako moguc za onoga koji u starosti ima mnogo novca! Da ga imam, evo sta bi uradio : 1. Kupio bih ili bih napravio kucu na Solti u mjestascu Maslinice (Solta je za mene "predgradje Splita") 2. Buduci da mi sin i unuka zive u Parizu sjeo bih u avion u Kastelima i sin i unuka bi me docekali na aerodromu, a potom bi kod njih ostao sedam dana 3.Da imam mnogo novca kupio bih si u Parizu u lijepoj cetvrti stan od 80m2 da u njemu boravim s vremena na vrijeme (nije lako zauvjek se odreci Pariza nakon nekoliko provedenih decenija u njemu), a ne kod sina (ima on svoj nacin zivota, a i mlad je). Jos jednom da ponovim gospodjo Tarle : povratak nas starijih je, ma, vrlo, vrlo moguc - ako imas veliku "lovu", a prije svega - DOBRO ZDRAVLJE.

Žena pretjeruje. Ja sam se s obitelji vratila iz Njemačke. Moji su se roditelji u penziji isto vratili. Brat namjerava u skoroj budućnosti. Samo sestra vjerovatno neće. Mi smo gledali da se vratimo prije nego što djeca krenu u školu. Znam još ljudi koji su se vratili. Vratilo bi ih se puno više da to nekima u vlasti ne smeta i ulagali bi puno više naši iz dijaspore da nema toliko prepreka. Imam dojam da to određenim političkim strujama u HR ne odgovara da se puno naših ljudi vrati u HR.

Kakav povratak, samo kao turista, a i to je sve rijedje.

Razlog odlaska uvijek: korupcija i drzavna ekstorzija novca (previsoki porezi).

Odlazila sam raditi van i uvijek se vraćala u Hrvatsku, ali i uvijek ponovno išla raditi van jer ovdje ne mogu naći adekvatan posao u svojoj struci. Na žalost takvi poslovi koje bi mogla obavljati su rezervirani za političke kronijee i njihove rođake, a privatne firme zapošljavaju 20 godišnjake sa 2 godine radnog iskustva da ih mogu obikovati i malo plaćati. Moje znanje i iskustvo ovdje nikome nije potrebno.

Interesantna i jako kompleksna tema. Svaka migrantska ili iseljenicka prica,prica je za sebe. Napustanje Hrvatske,pogotovo iz njezinih najljepsih krajeva nije od jucer.To traje stoljecima.Razlozi su brojni.Od onih politicke prirode,preko materijalnih pobuda i razloga pa do onih osobnih ponekad smijesnih ih i bizarnih razloga. Vrlo mali broj realnih ljudi znao je da u tudjini,pogotovo na pocetku,moze biti samo teze nego doma. Interesantno je kako mnogi iseljenici nece reci istinu,to jest koliko im je bilo tesko kada su dosli u tudju zemlju,pogotovo u Canadu ili Australiu. Cak svojoj rodbini nisu htjeli reci svu istinu pa su ih dovlacili u strane zemllje gdje su se mnogi razocarali. A bez solda u djepu tesko se bilo vratiti doma. I moralo se ostati. I krug je otvoren.Mnogi su prije odlaska mastali i sanjali o nekom bogatstvu u stranom svijetu.A toga nema na brzinu. Za doci do krova nad glavom u tudjem svijetu treba puno rada,srece i zdravlja.Gospodja Tarle to dobro zna.Jer osonovno bogatstvo u stranom svijetu koje treba sacuvati je zdravlje , zdrav razum i obitelj.To je baza iz koje se moze nesto stvoriti.Jasno ako ste vrijedni i radite puno.Jedino na taj nacin u 'zapadnom tunelu " naci cete svijetlo na kraju toga tunela. Oni koji doma( Hrvatska) imaju kuce i jak obiteljski prsten koji ih stiti bolje da ne idu vani. Jer potrosit ce dobar dio zivota na ono sto vec doma imaju.Solidna obitel i zdrav pristup problemima kljuc su opstanka. Hrvatska je jedna posebna zemlja. I oni koji je iskreno voli to osjecaju jednako u Zagrebu i Dubrovniku kao i u Sydneyu i Santiagu. Za Hrvatsku se treba boriti a ne za njom plakati. Citav zivot je jedna borba. Da su oni koji su otisli vani i izgubili svoje zdravlje i godine barem djelic toga dali za Hrvatsku danas bi ovdje bilo puno bolje.Lopovski mentalitet treba mijenjati.A to ne ide preko noci. Lijepo je citati clanke Gospodje Tarle o zivotu naseg iseljenistva. Bilo bi jos ljepse kada bi cijenjana Gospodja Tarle na temelju svog dugogodisngeg rada s iseljenicama pomogla i icinila nesto da se pokusaju vratiti barem oni mladi. Jer bez mladih nema Hrvatske. Za svetu zemlju Hrvatsku treba se boriti a ne ocajavati i kukati. Jer dok mladi Hrvati na velika vrata odlaze iz Hrvatske drugi,koji su nam nanijeli toliko zla,na mala vrata stalno ulaze u nju.

sa ovakvim dipolmatima nije ni čudno što nam je vanjska politika na razini zanzibara.....

Sto se mene tice napustio sam Hrvatsku 1946 u dvatesetoj godini zivota ,3 mjeseca poslije odsluzenja 18 mjesecnog obaveznog vojnog roka i nikada nisam gledao natrag.Ja sam Kanadjanin sa Hrvatskim porjeklom i to je sve. Nemam neke nostalgije i ceznje o staroj domovini i spavam mirno. Vezu imam sa familijom i cesto posjecujem zagreb i dalmaciju i moram iskreno reci da je Hrvatska prekrasna zemlja i ljudi su #1. Moje uputsvo bi bilo,ako nemozete zivjeti bez rodne grude,ostanite doma.

nasa domovina je iluzija poput sapunice, samo odabrani mogu tu egzistirat a ostali spajat kraj s krajem. Propali projekt , za par godina sve ce pripadati stranom kapitalu .

Istina je na pola puta, da, oni koji su otisli iz ekonomskih ili politickih razloga uglavnom zale za Domovinom, jer uistinu nisu zeljeli otici i za njih vrijedi ova cijela prica, medutim, i u proslosti i danas a i u buducnosti ljudi odlaze iz drugih razloga. Mozda nisu povezani sa Hrvatskom na taj nacin, mozda imaju zelju da vide svijet a mozda zele vise mogucnosti, te ljude ne muci nostalgija niti zal za Domom jer im je dom tamo gdje su oni i gdje im je obitelj koju stvore. Osobno, od puberteta su me zanimale druge kulture i druge zemlje, tako da sam odmah nakon srednje skole trazio nacin da putujem pa cak i zivim i inozemstvu. Uspjevao sam to u nekada, manjim, nekada vecim vremenskim intervalima dok napokon nisam uspio doci do trajnog rijesenja prije 12 godina. Niti prije niti danas nemam nostalgiju za Hrvatskom. Pomogao sam mnogima i da odu i da ostanu u Hrvatskoj. Otac, majka i brat i dalje zive u Zagrebu i zbog toga me i dalje zanima sto se tamo dogada, nazalost sve je gore i gore. Djecu sam do sada dva puta doveo da vide Zagreb i Hrvatsku ali oni to jednostavno dozivljavaju kao turizam. Imam prijatelje sa svih strana svijeta i imamo mogucnost da putujemo svugdje. Ljudi su, bez obzira na vjeru ili naciju, samo ljudi, tako da osobno ne vidim razlog zasto netko ne bi mogao naci dom bilo gdje u svijetu osim ako to iskreno ne zeli. O "povratku" ne razmisljamo uopce, a gdje cemo biti za koju godinu, tko zna. Sto se tice ulaganja u Hrvatsku, skoro pa nemoguce, birokracija i nesposobnost unistavaju bilo kakav pokusaj, o korupciji necu ni pricati. Pokusao sam pomoci prijatelju da otvori firmu koja bi radila na relaciji Kanada-Hrvatska, medutim, to je iskustvo koje ne zelim ni najgorem neprijatelju.

Ova zena je u pravu apsolutno,jer od 2-3 milijona izbjegli,ni jedan jedini ni jese dobrovoljno doma vratijo u zadnji 100 godina,samo se mogao pod prisilom vratit,svka cast za ovako istinit inetrvju,i istinitost rjeci ove gospodje.

Naravno da nema prosperiteta dok su komunisti iliti lijevi fasisti na vlasti. Sotonin projekat propao u cijelom svijetu u Hrvatskoj jos zivi. Dokle?

Hrvatska dijaspora je tako predivna, kulturna I civilizirana, da zelim da dođete i zauzmete Hrvatsku. Trebalo bi osmisliti neke poticaje za povratnike.

Kao nezavisni kandidat skupila dovoljno glasova pa se prevarivši glasače prodala HDZ ju i oni je kao totalnog neznalicu za vanjsku politiku pošalju u Australiju.Dalje se sve zna na račun naroda živi i pravi se pametna.

Tuga Tarle, Petar Tyran... Tko je Hrvat od ovo dvoje?! Hihi

iz australije i kanade se nevraćaju jer nemaju ni sa čime godišnji napravit treba 20.000 dolara za familiju i to je tako od pamtivjeka a ova baba samo laprda a naš minhen je ko i zagreb ljudi rade idu kući grade kao i stare generacije šesdesetih god.

"Prije nego što smo otišli u Australiju, bili smo siromašni, ali sretni" - obicna floskula koja danas vise ne vrijedi. Mozda je vrijedila prije 30-40-50 godina, ali ne i u doba Interneta kakav je danas. Treba se zapitati sto jeto je gdja. Tuga napravila za Australske hrvate u zabiti New South Wales-a ili SA? Sto tocno? Nista. Da li je jednom posjetila te jadne ljude koji nemaju vise nigdje nikog i nakon toliko godina izolacije zaboravili su i hrvatski jezik, a kamoli engleski (koji nikad nisu ni naucili)? Ti ljudi, gdja Tuga, finincirali su dijelom vas i sav drugi diplomatski zbor na ovome kontinentu. Kako pitate se? Lako. Kroz slanje silnog novca svojima u domovini, pomazuci majku, oca, brata i tko zna koliko drugih. Trosenjem tog novca, placao se porez, nije li? I punila drzavna blagajna, koju ste nemilice trosili. I sada, umjesto da pomognete da se tim ljudima omoguci dostojanstven kraj zivota na svojoj rodnoj grudi, vi laprdate kako se ne mogu vratiti. A gdje to da se vrate? Gdje? Kad za jedan hebeni papir morate obilaziti javne biljeznike, ustanove, sudove, sve to sto na zapadu (AU) ne postoji. Pazite radi jednog ć koje je ovdje ch u prezimenu, hr. drzava radi ljudima ogroman problem. Sto bi ljudi trebali, traziti od zapadne zemlje da pise dokumente sa hr. dijalektrikom? Ja sam zadnjih 15g vani. Od 32 u domovini, mislim da vrlo dobro znam kako funkcionira hrvatski sustav. Dapace, bio sam Visi savjetnik u jednom od ministarstava prije odlaska (plus dosta toga u privatnom sektoru). Nisam bio siromasan, ali sam bio ponizavan. Bezbroj puta. Ovdje imam visoko dignuto celo i nedam se ponizavati poslodavcima. Sretan sam i ponosan sto mi je omoguceno da ovdje napravim vise nego za 'dva zivota' u domovini, gdje moras biti 'debelo premazan' da bi 'uspio'. I debelo povezan robno-robnim vezicama. I kako da se onda ti ljudi vrate?

Nitko se niti nevraca a onih par procenata sta se je pokusalo vratiti dosli su nazad.