Iskusna hrvatska diplomatkinja: Za sve koji su otišli iz domovine, povratak je nemoguć. To je iluzija!

ovo pitanje iseljenika je daleko kompleksnije i slozenije nego ova gospodja prikazuje - zivim u Astraliji od 1969, govorim engleski ali govorim i perfekt koliko je to moguce i moj Hrvatski jezik i tocno je da je povratak u domovinu nemoguca misija ali ne financijska nego vise politicka i narod koji zivi u Hrvatskoj - np. uvjek kad sam dosao na godisnji u Hrvatsku bio sam kompletno stranac za vas i ocekivalo se od mene da ostavim novac i da exspres odem od kud sam i dosao - gdje sam god nesto pitao ili otvorio neka vrata svigdje korupcija, bezobrazluk i lopovluk a to je nesto sta u Australiji ne postoji ili ako postoji onda to ipak nije toliko primitivno i prostacki i ako ih uhvate nema razlike tko je tko ide u zatvor ili gubi poziciju bez razlike koliko velik bio, dok u Hrvatskoj za svu tu korupciju, lopovluk i td. dobivaju nagrade - vasi novinari bi kod nas bili u zatvorima ili u najboljem slucaju izgubili bi novinarsku licencu a kod vas nema clanka koji nije laz ili neka uvreda i to najvise se vrijedja Hrvatske svijetski priznate vrijednosti ko np. gospodja predsjednica i kod vas je to tako zvana demokracija a u svijetu je to kriminal - i u takovu drzavu za nas nema povratka, a da ceznja za domovinom nikad ne umire to je tocno ali nije tocno da smo otisli zato jer smo bili sretni nego bas zato jer nismo bili sretni

Laž, bio je veliki povratak mladih australskih Hrvata u Hr. Ljudi su puni želje i strasti došli uložiti u posao u domovini. Što se dogodilo? Nakon par god svi se vratili nazad u Australiju. Ubila ih birokracija, poslovni mentalitet i pravni kaos. Porez na porez, namet na namet itd. Upravo ono zbog čega mladi odlaze, izuzev nezaposlenosti.

Ja sam još svjež u Australiji, otišao 2006. mislio bit 2-3 godine zaraditi nešto novaca.. al prvih par godina treba čovjeku da se zabrine u novoj sredini ... pa se rodila djeca...a onda čovjek počne da misli da će im životi biti bolji ovdje nego u Hrvatskoj, a vrijeme brzo leti. kad se djeca vjenčaju dođu unuci nitko više se ne vraća...život ti je gdje ti je obitelj...

Bio sam u iseljeništvu 30 godina... vratio se u Hrvatsku s djecom... Mogu samo potvediti i reći slijedeće. a) Puno bih se naših ljudi vratilo u slučaju da u HR od rada i plaće mogu živjeti (to nije slučaj većeć sadašnja situacija je takva da nastaje novi val mladih iz Hrvatske u imigraciju). Situacija je i puno gora nego što se misli pogotovo kada izbiju na površinu negativni rezultati krive politike. b) Ideja o samostalnoj ( neovisna Hrvatska i gospodarski i duhovno) Hrvatskoj je pokopana onoga trenutka kada je strani kapital preuzeo dobar dio gospodarstva Hrvatske i u političkom smislu smo postali podvornici stranih interesa. Niti Hrvatska lisnica u Hrvatskom đepu niti Hrvatska puška na Hrvatskom ramenu, od toga ništa. Polioto-hipokritska-pohlepna politička elita koja je proizašla iz bivše SFRJ radi na isti način kao i prije.... ogromna birokracija, nefavoriziranje proizvodnje, izgubljeni dani u bespotrebnoj papirologiji i multiplikacija nepotrebnih zbunjujućih zakona. Hrvatska je neostvaren san...... jer nije omogućeno da se iseljenci u većem broju vrate već se pokreće novi val iseljeništva... nažalost to je istina....

Naš narod je naivan i plitak. Uz to ne uči iz vlastitog iskustva pa uvijek iznova mladi hrle na taj zapad. Dragi ljudi, iskreno ću vam reći, nema više zapada. Svijet je jedna posuda sa globalnom ekonomijom. Nijedna zapadna zemlja više nije otok i uništava ih jeftinija konkurencija sa istoka. Znači egzistencija na tom zapadu je daleko od sigurne, nisu to više ona vremena. Vaš odlazak time je rizičniji od odlaska Hrvata prije 30 godina. Ako morate ići, otiđite u najbliše zemlje kao Austrija npr. Već Njemačka je predaleko

Ta žena lupeta gluposti, otišao sam 88 na postdiplomski u london i to mi je bila najbolja odluka u životu, ljeta provodim u svojoj kući na jadranu, zime u apartmanu u st. Antonu , a ostatak u londonu život ne može biti bolji, kakva nostalgija, pa otišao sam iz hrvatske zbog provincijalizma i malograđanštine koja je zakon u hrvatskoj

domovina je prokletstvo koje je nemoguce zaboraviti.ja sam otisao na godinu dana da usavrsim jezik.ta godina traje vec 16 godina.

Kako su ljudi bili pobudeni nakon oluje! mislise neki da je nastao raj na zemlji. Odose u HR ulagati. Svi se vratili s gorkim iskustvom, razocarani i izgubili sljepo domoljublje. Mene su mnogi smatrali za cudaka kad sam upozoravao pazitee nema Gauck Behörde- Lustracije ostati ce vam stoga sve isto kako je bilo i u YU(Mito, Korupcija, Birokracija,...). Ja sam samo ulagao ovdje u Njemackoj, imam Kucu i Stan za iznajmljivanje kao dodatnu penziju.HR!nikada. Sve ovo u clanku i ogorcenja komentara su istina. Zalosna sudba ceka Hrvatsku. Ovdje dolaze stotine Tisuca Hrvata. Uskoro je HR gotova. Od Hrvata unistena. Nadam se da mi se nece skinuti ovaj komentar.

Čemu se iščuđavati s iseljavanjem kada i neki od političara bez imalo srama i reperkusija javno pozivaju na slobodan odlazak iz zemlje.

Evo VLa ponovno s porukom - Hrvati iselite se i ne vracajte. To je cilj vecernjaka i slicnih portala

Otkriva toplu vodu! Naravno da se iseljenici neće vratiti, osim na godišnji odmor.

Moj sin je boravio dvije godine u inozemstvu. Pri povratku je imao takvih administrativnih problema da je to nezamislivo. Sam postupak pri vađenju liječničke potvrde je već velika prepreka, jer nemaju prerdviđeno što upisati za one koji nemaju ovdje zdravstveno osiguranje....Nastala je opća straka nakon saznanja da nema zdravstveno, pa su zvali ministarstvo, ovi iz...naravno nisu imali pojma, pa su savjetovali da mu upiše br. putovnice i sl. Onda je moj sin dreknuo, rekao da je on hrvatski državljanin, rođen u Zagrebu, sa Domovnicom i Osobnom iskaznicom, da njega nije briga što će i kako , gdje , u koju rubriku upisati, da on plaća pregled osobno ....ali su ga motali u jutro od 7...pa sve do 14 sati.....Što tek proživljavaju oni povratnici iz inozemstva, koji ovdje nemaju mprijavljen boravak....ne možemo ni zamisliti...

Onar tko zivi u inozemstvu zna da je sve receno istina.Ljudi odlaze sa zeljom da se cim prije vrate ali zivot je okrutan.Cim djeca pocmu pohadjati skolu u inozemstvu,sanse za povratak se smanjuju.Po zavrsetku skole sklapaju se brakovi,dolaze unuci i tada se samo rijetki vracaju.Vracaju se da si ispune zelju ali oni koji su produktivni u svakom smislu te rijeci,ostaju u inozemstvu i nikada se ne vrate.Poslije nekoliko generacije asimilacija je neizbjezna tako da nekon 3 generacije se vise niti ne izjasnjavaju Hrvatima.Negdje u sjecanju zivi spoznaja o Hrvatskim korijenima i to je sve.

Mladi se ne mogu vratiti, zapravo oni vise i nisu Hrvati. Stariji, penzioneri kao otpisani bi se vratili ali ne znaju zasto ? Djeca, unuci u inostranstvu u domovini sve pomrlo i nista nije kao sto je bilo.

Ja otisao 1988 na tri mjeseca. Prosla su do sad dva. Sljedeci se vracam. Tugo. Gde da se vratim. Turizam, nula. Pisu svake god bolje. Industrija nema. Poljoprivreda nikad gora. Tuga od drzave. Sramota da su Bugari i Poljaci kojii su dolazili kod nas 80-ih da kupuju vegetu i farmerice. Presli 100 god ispred Hrvatske. Tugo bozija. Tu ni Bog vise ne moze pomoci. Zato , savjet za ljude u Hr. Cipele na rame i u bjeli svet.

Nekada je naš narod bio nostalgičan. Čeznuo je za domom. Danas toga ima samo u knjigama jer se čezne za što večom zaradom i materijalnim dobrima. U Hrvatskoj nitko ne može biti gladan ali svatko hoće više. I ja da sam htio skromno živjeti ostao bih doma.Ovako moja obitelj i ja imamo dvije domovine. U jednoj kuće i stanove a u drugoj isto. Kada nam se prohtije sjednemo u auto i krenemo u jednu od domovina. Nekada je fino ako i kroz produženi vikend skokneš. Znam da ne može to svatko ali ja sam cijeli radni vijek trebao da sam to postigao. Jedina je razlika što u svijetu ne možeš živjeti iznad svojih mogučnosti jer ti oni to ne će dozvoliti.

Očito ima više motivacija za odlazak. Nasuprot premise u članku, moja supruga i ja smo 1975. otišli, makar: - imali natprosječno dobre poslove i plaču u Zagrebu, a prezirali smo tadašnju državu, uređenje i sve skupa. Može se kazati - bili smo relativno bogati, a nesretni! Odlazak u Amerika bila naša najbolja odluka u životu. Ali, NIKOME to ne bi preporučio - naše iskustvo bilo i je odlično - svatko reagira na svoj način! Materijalno stanje je sekundarno - kako se čovjek osjeća je najvažnije!

Ako se naši iseljenici po stare dane odluče vratiti u Hrvatsku, mi ih dočekamo sa astronomskim porezima na inozemnu mirovinu!

U nasoj Hrvatskoj nazalost nije onako kako smo mi iseljenici ocekivali i sanjali prije ostvarenja nezavisnosti. U drustvu dominira laz, obmana, korupcija, plagijat, lazno domoljublje, ksenofobija, lopovluk, diskriminacija, dijelom i slijepi nacionalizam, velika birokracija, pusta papirologija itd. I kako onda, ziveci dugo u Zapadnim zemljama se priviknuti na sve ovo? Jasno, i obiteljski razlozi bi bili ili su prepreka povratku.

Neverujem da se odlazi jer smo nesretni, odlazimo zbog para a to što pričaju da je bolji život i nije kad se uzmu u obzir svi parametri života. Povratak za stalno nepostoji jer još uvijek se bolje zarađuje u svijetuetu a čim bi bile bolje zarade i više posla eto nas kući odmah.