Vojsku odlazećih čeka bolna starost u iseljeništvu
Stari i nemoćni ljudi posebno su emotivno ranjivi i osjetljivi, a kad su još u jezičnoj, kulturnoj i društvenoj izolaciji, traume su puno ozbiljnije
Komentari 79
Ma tko bi to pročitao do kraja.
A je kod nas je kao bolje, možeš misliti. Vani si bar zarade za pristojan život pa si mogu priuštiti bolju uslugu, ovako s malom mirovinom ih čeka neki jadni dom gdje se štedi na svemu, pa i na hrani, ili će ostati doma pa biti na milost ili nemilost djeci i unucima koji ih uz čast iznimkama nerijetko čak i iskorištavaju, maltretiraju(sjetimo se one snahe koja ja trovala svekrvu)...kad imaš više novca možeš si priuštiti i bolju uslugu,
Tih umjetnika ima na sve strane,zele udoban zivot bez velike muke. Dok si mlad i zdrav primi se posla i osiguraj si nesto za starije dane. Ja sam jedan od tih kao i masa drugih Hrvata. Jedina razlika je stoo ja sada putujem po svijetu dok moji poznanici gledaju da ostave svojoj djeci i unucadima sto vise. Djeca ako zele da imaju trebaju raditi dok su mladi a ne ocekivati od roditelja da im ostave. Ostaviti cu djeci kucu jer je I meni potrebna za zivot a novac sto imam potrositi cu na svoje potrebe. Svi mi smo poceli od nicega pa smo uspjeli tako je I sa nasom djecom. Navratim nekada u Hrvatsku ali zbog onih koji ne zele Hrvatskoj dobro a uvijek su na vlasti ne zelim se vratiti a vlada je odraz mentaliteta naroda koji ju bira. Zato, uzivati cu ja svoj zivot u zemlji koja mi je omogucila da radim i zaradim a hrvatski narode vi I dalje dajte svoj glas "antifasistima" koji vam ugrozavaju zivot.
Umiru napušteni i zaboravljeni, jednako kako su i oni napustili i zaboravili domovinu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Stotine hiljada britanskih expats provode penzionerske dane u Španiji i šire na Mediteranu. Većina njih ne pomišlja na povratak, a Britancima ne nedostaje ljubavi prema "rodnoj grudi".