Hrvatski veleposlanik u Austriji Daniel Glunčić bio je u srijedu navečer prvi gost jesenje serije „Centar.Razgovor“ koju već godinama organiziraju gradišćanski Hrvati u svom Hrvatskom centru u Beču.
Petar Tyran glavni urednik Hrvatskih novina, tjednika gradišćanskih Hrvata, koji izlazi već više od 110 godina ponudio je kao voditelj tog razgovora okupljenima u dupkom punoj dvorani Hrvatskog centra, naravno po propisanim korona pravilima, izuzetno široku i zanimljivu lepezu različitih tema i dilema. Od Glunčićevog životopisa i rođenja 1970. godine u Grünstadtu u Njemačkoj, članstva u njemačkoj Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) i diplomi na studiju teologije Sveučilišta u Bonnu, njegove političko-diplomatske karijere i dolaska na veleposlaničku dužnost u Beč do pitanja predsjedanja Hrvatske Europskom unijom u prvoj polovici ove godine, natezanja oko komemoracije u Bleiburgu, posljedicama koronakrize na odnose Hrvatske i Austrije, s posebnim osvrtom na turizam, suradnji s gradišćanskim Hrvatima te hrvatskim udrugama u Austriji, kao i pitanje nastave na hrvatskom materinskom jeziku u austrijskim školama.
Rezime tog zanimljivog razgovora i rasprave s publikom, koja je također imala priliku reći svoje mišljenje, vidljiv je iz izjava veleposlanika Glunčića te Petra Tyrana za Večernji list nakon sastanka.
„Veleposlanik Glunčić, vrlo je zanimljiva osoba ne samo što se tiče njegovog podrijetla i životnog nego i profesionalnog puta“, rekao je Tyran.
„Hrvatski je veleposlanik veoma cijenjen ne samo u austrijskim službenim krugovima nego i kod iseljenih Hrvata. Izuzetno je dobro umrežen kako u austrijsku političku scenu tako i u hrvatsku izvandomovinsku, a veliko iskustvo ponio je sa sobom i iz Njemačke“, istaknuo je voditelj razgovora dodavši kako je veleposlanik Glunčić „ izuzetno otvorena osoba širokih horizonata i jasnog stava“.
Tyran je prošetavši nazočne kroz Glunčićev životopis osvrnuo se i na veleposlanikove dvije izjave:
„Kao uvjereni demokršćanin imam najbolje veze sa socijaldemokratima u Njemačkoj, ali i u Austriji ih sada izgrađujem“, koja se je odnosila na Glunčićevo članstvo u mladeži njemačke narodne političke stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU) u mladim danima. Tyran je njome naglasio veleposlanikovo osobno i političko opredjeljenje kao sadašnjeg člana HDZ-a o značaju vođenja dijaloga i s neistomišljenicima, što je Glunčiću otvorilo vrata kod svih austrijskih političkih struktura.
Druga Glunčićeva izjava koju je Tyran smatrao važnom da istakne je „Ja nisam ovdje da stvaram politiku, nego da pomognem malim, običnim ljudima“. A ta je pomoć, kako se je moglo čuti, vidljiva kroz podjelu veleposlaničkih dužnosti na tri dijela: predstavljanje službene Republike Hrvatske u Republici Austriji, suradnja s izvandomovinskom Hrvatskom tj. hrvatskim doseljenicima u Austriji i gradišćanskim Hrvatima i obavljanje tekućih konzularnih i ostalih poslova u sklopu Veleposlanstva, kao službenog predstavništva RH u Austriji.
Kako je jedna od tema o kojoj se je dugo te večeri raspravljalo bila komemoracija u Bleiburgu, najbolje je čuti iz prve ruke veleposlanikovu izjavu o Komemoraciji i ostale poruke koje mu je bilo važno, kako je istakao, prenijeti nazočnom skupu.
„Prvo, Hrvatsko Veleposlanstvo i ja osobno stojimo iza gradišćanskih Hrvata kao i iza iseljenih Hrvata i na našu podršku mogu u svakom trenutku računati. Drugo, unatoč koronakrizi ne smijemo se povlačiti nego i dalje aktivno djelovati koliko god to omogućavaju epidemiološki propisi te naše poruke stalno prenositi Austrijancima, na svim razinama. Treće, moramo uložiti sve napore i zajednički raditi na tom da očuvamo naš hrvatski identitet i hrvatski jezik ne samo u Beču nego u cijeloj Austriji. Da se uspješno integriramo, a ne asimiliramo. Ja znam što govorim, jer sam rođen u Njemačkoj. Ja sam gastarbajtersko dijete, ponosno na moje roditelje i Hrvatsku, koja je moj životni koncept“, poručio je veleposlanik Glunčić dodavši:
„Što se tiče komemoracije u Bleiburgu, ja sam da se pronađe jedna nova forma komemoracije liturgijsko-euharistijskog sadržaja, bez ikakvih političkih konotacija i primjesa. Kao sjećanje na žrtve, ne samo vojnike nego i civile, muškarce, žene i djecu koje su nakon 1945. godine izgubile svoje živote, i to ne samo na Lojbaškom polju nego mnogo više njih u marševima smrti kroz Sloveniju, Hrvatsku i drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Civilizirano bi bilo negdje ih pohraniti i podići spomenik kao znak upozorenja da se takove strahote iz Drugog svjetskog rata nikada više ne smiju ponoviti“.
Posebno je istakao kako je „svaka vrsta nacionalizma, radikalizma i svega ostaloga što je usmjereno protiv čovjeka nedopustivo i protiv toga se moramo svi zajedno boriti. I to ne samo kao pojedinci, nego i političari i hrvatske udruge, ma gdje one bile. Zajedništvo, zajedništvo i zajedništvo, imperativ je našeg vremena, ako želimo biti demokrati i dobri ljudi“.
Glunčić je također istakao važnost da se Hrvati više uključe u politički život Austrije.