VREMEPLOV ZADNJIH SVJEDOKA

Stjepan Šulek i Nikola Benčić u Hrvatskom centru u Beču o 'Glasu' i HAK-u

Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
06.05.2023.
u 21:49
Glavni urednik hrvatskog gradišćanskog tjednika Petar Tyran predstavio i Šulekovu autobiografsku knjigu “Put koji sam tražio”, u kojoj autor opisuje svoj životni put od Zagorja do Beča i Gradišća, pa onda do Kölna i Njemačke
Pogledaj originalni članak

U sklopu serije predstavljanja poznatih i za gradišćanske i ostale Hrvate važnih osoba pod naslovom “Razgovor u Centru” svake prve srijede u mjesecu, svibanjski gost Hrvatskog centra u Beču je bio Stjepan Šulek (90), hrvatski novinar, diplomat u mirovini, prevoditelj, politički djelatnik i pjesnik. 

“Šulek je jedan od posljednjih istaknutih predstavnika hrvatske političke emigracije koji se je vratio u Hrvatsku nakon demokratskih promjena. Rođen je u Hrvatskom Zagorju, a u Austriju je emigrirao 1954. godine. Kratko je studirao bogosloviju u Linzu. Nakon toga je došao u Beč, gdje se je priključio gradišćanskim Hrvatima, s kojima je osnovao časopis “Glas”, rekao je uvodno glavni urednik hrvatskog gradišćanskog tjednika Petar Tyran, koji je vodio razgovor sa Šulekom. Uz njega je na razgovor bio pozvan i gradišćanskohrvatski povjesničar i akademik Nikola Benčić. “Zadnji svjedoci iz vremena časopisa Glas”, istakao je Tyran. Napomenuo je kako je središnja tema razgovora HAK (Hrvatski akademski klub) u Beču i časopis “Glas”, koji je pokrenut 1957. godine, u čijim su aktivnostima odnosno izlaženju svoj važan doprinos dala oba gosta, i Šulek i Benčić. Svaki na svoj način, u sklopu HAK-a. Šulek od 1957 do 1963. godine čime je njegova suradnja vrlo značajna za povijest gradišćanskih Hrvata, istakao je Tyran. Napomenuo je kako je Šulek nakon 10 godina napustio Austriju i otišao u Njemačku, gdje je radio kao novinar i postao glavni urednik uglednog časopisa na njemačkom jeziku “Kroatische Berichte”. 

“Nakon uspostave Republike Hrvatske vratio se je u domovinu i stavio na raspolaganje Hrvatskoj, te je dobio zaposlenje u hrvatskoj diplomaciji kao savjetnik za kulturu i informacije u veleposlanstvu RH u Bonnu od 1992. do 2000. godine. Nakon toga Šulek se vraća u Zagreb, gdje gdje je bio prvo suradnik, pa potom i neko vrijeme glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo”, rekao je Tyran predstavljajući glavnog gosta. Dodao je kako je Šulek u Njemačkoj djelovao ne samo kao novinar nego i pjesnik, a svoje je pjesme o emigracijskom životu i emocijama objavio u zbirci “Žedni korijeni”

Tyran je predstavio i Šulekovu autobiografsku knjigu “Put koji sam tražio”, u kojoj autor opisuje svoj životni put od Zagorja do Beča i Gradišća, pa onda do Kölna i Njemačke. 

Što se tiče Austrije Šulek je ispričao kako je prvi s kojim se je u Beču susreo i pozvao ga na druženje bio gradišćanski Hrvat Martin Prikosović, s kojim je 1957. osnovao časopis Glas, a Prikosović postao njegov prvi glavni urednik. Naravno uz suradnju mnogih važnih osoba iz intelektualnog miljea. Među njima svakako treba spomenuti Augustina Blazovića, svećenika, benediktinca i perfekta hrvatsko-gradišćanskih studenata bogoslovije na bečkom bogoslovnom fakultetu, Andreasa Berlakovića, koji je nakon nekog vremena morao napustiti “Glas”, jer ga je njegovo ministarstvo poslalo za diplomatskog pripravnika u Austrijsko veleposlanstvo u Rim, a nakon osamostaljenja Hrvatske Berlaković je bio i prvi austrijski veleposlanik u RH. Vezano uz početke “Glasa” i HAK-a spominjana su također i imena P. Palatina, Vladimira Vukovića, prvog urednika “Novog Glasa” 1967. godine, Ive Sučića, jezikoslovca i autora “Velike gradišćanskohrvatske gramatike”, koji je također bio nazočan “Razgovoru u Centru”, kao i drugih suradnika koji su se svi zajedno borili za očuvanje etničke samobitnosti gradišćanskih Hrvata. 

Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić
Foto: Snježana Herek
U Hrvatskom centru u Beču gostovali Stjepan Šulek i akademik Nikola Benčić

“Na samom početku izlaženja časopisa dogovorili smo se da našim člancima propagiramo uvođenje suvremenog književnog hrvatskog jezika u Gradišće, a da se stara gradišćanskohrvatska čakavština koristi samo kod kuće. I Martin Prikosović i ja smo bili uvjereni da bi za gradišćanske Hrvate bilo najbolje da se potpuno približe hrvatskom književnom jeziku u Hrvatskoj. To je naišlo na otpor, pogotovo kod starijih hrvatskih svećenika, uz obrazloženje da mi pišemo komunističkim srpsko-hrvatskim, a ne hrvatskim jezikom”, ispričao je Šulek. 

Iz svega što je iznio bila je vidljivo koliko voli i cijeni gradišćanske Hrvate, o kojima je već čuo, kako je rekao, dok je bio u Zagrebu i čitao knjigu o “Jačkama” (naziv za pjesme na gradišćanskohrvatskom) Frana Kurelca, koji je iz Hrvatske došao kod gradišćanskih Hrvata i među njima sakupljao narodne pjesme, objavivši ih kao “Jačke” 1871. godine. 

“Bio sam ponosan da su me smatrali gradišćanskim Hrvatom”, naglasio je Šulek, kojeg su gradišćanski Hrvati iz Hrvatskog centra u Beču u sklopu “Razgovora u Centru” odali počast proglasivši ga “časnim članom Hrvatskog centra”, a sadašnja predsjednica Centra Terezija Stojišić i predsjednik HAK-a Aleksandar Vuković, uz povelju, na poklon predali i skulpturu keramičarke Anice Košćan iz Fileža, uz buran aplauz svih nazočnih. 

Svoje izlaganje Stjepan Šulek završio je konstatacijom kako je “časopis Glas digao na noge mladu generaciju gradišćanskih Hrvata”. 

O počecima Glasa govorio je i danas 85-godišnji akademik Nikola Benčić, koji je kao gradišćanski Hrvat iz Mađarske u to vrijeme studirao u Beču i bio član uredničkog tima Glasa. A time i jedan od svjedoka prvih godina djelovanja HAK-a, od kojeg danas mladi “Hakovci” mnogo toga mogu naučiti. I uče, jer Benčić do danas aktivno prati djelovanje Hrvatskog akademskog društva koje okuplja brojne studente i intelektualce. 

“Glas je odgojio jednu književnu generaciju gradišćanskih Hrvata”, rekao je Benčić. Napomenuo je gradišćanski Hrvati “nisu u to vrijeme imali visoke škole i svoje gramatike, te su morali gledati na one u Hrvatskoj”. Dodao je kako je Glas, kao prvi časopis za mlade s jezičnom, književnom, povijesnom i opće društvenom tematikom izašao u oko 300 primjeraka. 

“Vrlo sam usko surađivao s Prikosovićem i Šulekom i intenzivno smo radili na tome da Glas redovito izlazi”, istakao je akademik, iznijevši svoj osvrt na to, za gradišćanske Hrvate važno vrijeme. I na jezičnu problematiku koja, kako je rekao, “do danas nije riješena”. Posebno o potrebi uvođenja standardnog hrvatskog jezika, a to je značilo približavanje književnom jeziku u Hrvatskoj, što je tada izazvalo otpor u gradišćanskohrvatskim intelektualnim redovima, prije svega starijim svećenicima i učiteljima. 

“Razlog je bio jer su jezik pomiješali s politikom i u njemu vidjeli komunističko-marksističku ideologiju”, pojasnio je Benčić. 

Usporedivši tadašnji “Glas” i potom “Novi Glas” akademik je istakao kako se je u izvornom Glasu vrijednost polagala na jezik, povijest i kulturu, dok je potom njegov nasljednik “Novi Glas” prešao u prvom redu na zastupanje političke situacije i ostvarenje članka 7 austrijskog Državnog ugovora koji jamči narodnim manjinama, pa tako i gradišćanskim Hrvatima, njihova manjinska prava, te na temu položaja narodnih manjina u drugim zemljama. 

Benčić je uz velike zasluge Šuleka, Prikosovića, te Blazovića, čije se drame još i danas izvode kao i ostalih zaslužnih boraca za hrvatski jezik, kulturu i identitet iz tog razdoblja, spomenuo i zasluge Ignaca Horvata, Ewalda Pichlera, nazvavši ga “prvim avangardistom u Gradišću”, kao i Ive Sučića i ostalih. 

U svakom slučaju bilo je to izuzetno zanimljivo i poučno gostovanje 90-godišnjeg Stjepana Šuleka i 85-godišnjeg Nikole Benčića u Hrvatskom centru u Beču, zapravo jedan vremeplov dvojice vjerojatno posljednjih svjedoka iz vremena “Glasa”.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.