Porijeklo

Iseljenik iz BiH dobio najvažniju književnu nagradu njemačkog govornog područja

Foto: Deutsche Welle
Iseljenik iz BiH dobio najvažniju književnu nagradu njemačkog govornog područja
16.10.2019.
u 20:21
Nadahnuće i dalje najčešće pronalazi u prvoj "slučajnoj“ domovini. Sa svojom bakom je 2009. posjetio bosansko selo Oskorušu, gdje su mu korijeni. U tom selu živjelo je samo 13 ljudi. "Porijeklo" je tu dobilo impuls, autor se odlučio pozabaviti korijenima
Pogledaj originalni članak

Saša Stanišić obradovao se i to nije krio. Najvažnija književna nagrada njemačkoga govornog područja otišla je u ruke ovog 41-godišnjaka za roman "Porijeklo". Svojedobno je rekao da se radi "o knjizi o prvoj slučajnosti naše biografije: roditi se negdje. I onome što dolazi poslije. Porijeklo je knjiga o domovinama u sjećanju i mašti", javlja Deutsche Welle.

Ovaj njemački autor rođen u Višegradu 1978. godine očito je u to romanom uvjerio i sedmočlani žiri. Oni su pohvalili "oštroumnost, humor i jezičnu virtuoznost", kao i odsutnost "kiča pripadnosti i prizvuka žrtve". Time, priopćio je žiri, Stanišić "olovno teške teme čini lakim kao pero".

Jedno putovanje s bakom

Stanišić je 1992. izbjegao s roditeljima u Njemačku. Imao je već 14 godina i neki su književni kritičari hvalili njegovo poznavanje njemačkog jezika, iako ga je počeo učiti tek u pubertetu.

Nadahnuće i dalje najčešće pronalazi u prvoj "slučajnoj“ domovini. Sa svojom bakom 2009. posjetio je bosansko selo Oskorušu, gdje su mu korijeni. U tom selu živjelo je samo 13 ljudi. "Porijeklo" je tu dobilo impuls, autor je odlučio pozabaviti se korijenima.

Dok je Stanišić radio na romanu, doznao je da je baka, već oboljela od demencije, preminula.

"U romanu ona živi i dalje. Tako je nosim kroz noć. Nosim je do njezina pogreba i moram je još jednom pustiti da umre na papiru. Ništa se ne da usporediti s dobrotom te žene, ni jedna riječ ne može biti životna kakva je ona bila", rekao je Stanišić.

Na dodjeli nagrade Stanišić je ipak više govorio o jednom drugom piscu koji je prije nekoliko dana dobio Nobelovu nagradu. Peter Handke, kaže junak naše priče, u svojim knjigama ne spominje žrtve: "Imao sam sreće pobjeći od onoga što Handke ne opisuje u svojim tekstovima".

Naglasio je da nagradu prima kao predstavnik drukčije književnosti "koja nije cinična i nije dvolična, koja od nas čitatelja ne pravi budale tako što poetično zaodijeva u laž. Rado slavim književnost koja opisuje vrijeme. A vrijeme nikad nije bilo onakvo kako ga opisuje Handke u slučaju Bosne".

Pisanje među ljudima

Stanišićev prvi roman "Kako vojnik popravlja gramofon" (2006.) ubrzo je nakon objavljivanja preveden na više od 30 jezika. Svojim drugim romanom "Uoči svetkovine" (2014.) postaje zvijezda književnosti, a s nagradom Sajma u Leipzigu vrlo brzo postaje poznat i na međunarodnoj sceni.

Ipak, autor svoju slavu uživa u skromnosti, što se primjećuje i u dokumentarcu "Nakon zbjega" u produkciji DW-a.

Stanišić je zanat profesionalnog pisanja izučio na Institutu za književnost u Leipzigu. Intenzivni rad na tekstovima pokazao mu je koliko zapravo književnik mora razmišljati o tome što se sve može uplesti između redaka.

"U Hamburgu, gdje trenutačno živim, često idem u Centralnu medicinsku knjižnicu. Tamo uče kao ludi i mogu se dobro koncentrirati. Da ne bih privlačio pozornost, uvijek uzmem nekoliko knjiga s police i stavim ih pokraj sebe", naglasio je naš sugovornik.

Iako je već zvijezda u Njemačkoj, nema sumnje da će nova nagrada učiniti da se Stanišić popne visoko na listama bestselera. Ove godine 105 izdavačkih kuća prijavilo je 173 romana za nagradu jer se dobro zna – romani koji uđu u najuži krug, a posebno pobjednički, imaju praktično jamstvo da će ih njemačka književna publika prigrliti.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.