Detroit je dom nekoliko tisuća Hrvata koji su se u najvećem dijelu naselili ovdje još početkom prošlog stoljeća, ali nekolicina je pristigla i nešto kasnije. Ovaj grad automobilske industrije drugi je po veličini u središnjoj Americi, odmah iza Chicaga.
Smjestio se na samoj granici s Kanadom, a povezuje ga poznati most "Ambassador Bridge" i tunel sa susjednim gradom Windsorom u Ontariju. Rijeka je prirodna granica između ove dvije sjevernoameričke države i poveznica Velikih jezera koja kroz kanal Saint Lawrence Seaway osigurava prolaz do Atlantskog oceana, na istočnoj strani Kanade i Amerike.
Grad je središte američke i svjetske automobilske industrije. Ovdje su niknule poznate tvornice poput Forda, General Motorsa i Chryslera. Također, u Detroitu su nastale razne uslužne tvrtke, kao što su prve benzinske stanice, servisi za popravak i održavanje automobila... Pioniri autoindustrije Henry Ford, Walter Chrysler, braća Dodge i William D. Packard na samom početku 20. stoljeća zacrtali su smjer proizvodnje i razvoja automobila. S izumom pokretne trake utjecali su na druge industrijske grane i tvorničku proizvodnju diljem svijeta. Najveći rast u ovoj industrijskoj grani zabilježen je tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća. To je pogodovalo mnogima, pa i Hrvatima koji su u potrazi za poslom dolazili u Detroit.
Povijesne crtice o Hrvatima
Veći i organiziraniji početak djelovanja Hrvata na ovim prostorima bio je 19. lipnja 1907. godine osnivanjem ogranka Hrvatske bratske zajednice u Americi, odsjeka 351 "Zora", koji i danas uspješno djeluje. Utemeljila su ga 19 rodoljuba.
Prvi hrvatski dom podignut je 1913. od istoimenog odsjeka HBZ-a. Njihov plodonosni rad pridonio je i osnivanju nekoliko uglednih kulturno-umjetničkih društava, kao što su "Hrvatsko pjevačko društvo Slavuj", "Detroit tamburica Symphony", "Detroit Star Jr. Tamburitza" i "Detroit Tamburitza Orchestra".
Ali naš hrvatski narod okupljao se i na drugim mjestima u gradu zbog društvenog rada i vjeroispovijesti. Čvršći zaokret nastaje 1923. godine dolaskom svećenika Oskara Šustera. Pod njegovim vodstvom izgrađena je prva hrvatska crkva 1925. pod imenom St. Jerome Croatian Catholic Church.
Zbog razvoja grada i drugih okolnosti, godine 1950. Hrvati su sagradili novu crkvu pod vodstvom vlč. Viktora Štefanca, do tada pomoćnika vlč. Šustera. Ova crkva bila je u službi naših ljudi do 1996. kada je zgrada prodana, a nova je izgrađena u Troyu, nešto sjevernije od jezgre Detroita. Ponovno s dobrovoljnim prilozima vjernika i velikodušnom pomoći Lucille Drazick Prepolec, izgradiše ovu crkvu 1996. Crkva sv. Lucije u Troyu danas je jedna od najljepših u Americi, s pomoćnim prostorijama, kao što su stan i ured za župnika, s velikom dvoranom za priredbe te prostranim parkiralištem i vrtom za ljetne zabave.
Tijekom cijelog tog razdoblja spominju se i udruženja Dalmatinski prosvjetni klub "Jadran", Hrvatska žena "Katarina Zrinska", Kolo hrvatskih sinova i sestara, Hrvatska katolička zajednica, Pjevačko društvo "Zvonimir" i Hrvatsko društvo "Sokol".
Hrvatski folklorni ansambl "Nova nada"
Uz tako dobro satkan povijesni temelj, u Detroitu se i danas održavaju mnoge društvene i kulturne aktivnosti našeg hrvatskog roda. Pod odsjekom 351 djeluju ove organizacije: Detroit Tamburitza Orkestar, Detroit Star Junior Tamburitza i Croatian Folklore Ensemble "Nova nada".
Nova nada organizirana je prije 23 godine i od svog početka utjecala je na druge organizacije u gradu da održavaju slavlje hrvatske kulturne baštine i prenose je na nove naraštaje. Osmišljena je kako bi doista potaknula nove naraštaje rođene u Americi da ne zaborave kulturu i pučke običaje svojih predaka.
Već na samom početku svog rada Nada je utemeljila hrvatski festival "CroFest" na kojem nastupa nekoliko kulturno-umjetničkih društava iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade te se okupi oko 500 uzvanika. Gotovo uvijek traži se karta više za "CroFest".
"Nova nada" pod stručnim vodstvom koreografa Stevea Talana neumorno radi i na podučavanju novih naraštaja Hrvata u državi Michigan o hrvatskoj tamburici, folkloru i pučkim običajima naših ljudi u domovini te drugim zemljama gdje su se naselili. Na svojim turnejama proučavaju običaje, narodne nošnje i glazbu, što ih potiče na stvaranje novog repertoara. Često putuju i nastupaju na raznim priredbama, a ove godine dolaze u Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku i Austriju.
Na ovogodišnjem "CroFestu", održanom 3. ožujka 2018., nastupili su, uz "Novu nadu", i Detroitski tamburaški orkestar, Detroit Star Jr. tamburica, Carpathia Club Judgendgruppe iz Detroita, Kardinal A. Stepinac folklorni ansambl iz Windsora i Kulturno-umjetničko društvo "Selo" iz Columbusa u Ohiju.
Okupljeni su na festivalskoj pozornici uživali u izvođenju programa: "Pokupska berba", "Zvuci Hrvatske", "Sloviček se ženil", "Weinlesefest – berba grožđa u Baranji", "Pjesme i plesovi iz Moslavine", "Kronen Tanz", "Slavonska fešta" i "Plesovi slovačkih Hrvata". Roditelji Stevea Talana došli su iz Hrvatskog zagorja, a voljeli su reći: "Steve je počeo plesati i voljeti glazbu već od rođenja."
Svira nekoliko glazbenih instrumenata, a na Sveučilištu Oakland bio je direktor Slavenskog folklornog ansambla, zbog čega je imao priliku družiti se s folklorašima iz drugih etničkih skupina kao što su Nijemci, Ukrajinci, Austrijanci, Slovaci... Priprema koreografiju i za druga društva koja djeluju u gradu i jugoistočnom dijelu Michigana.