Joao Miklos rođen je 1910. godine u malom slavonskom mjestu pokraj Našica. Školovanje je započeo za vrijeme Prvog svjetskog rata, najprije u mađarskoj obrazovnoj ustanovi, a potom ga je njegova majka premjestila u hrvatsku školu u Đurđenovcu.
S odličnim uspjehom završio je građansku školu, nakon koje je kao 15-godišnji dječak s obitelji iselio u Sao Paulo.
>> Nakon povratka u Hrvatsku, htio se baciti s četvrtog kata, no žena ga spriječila u naumu
"Prvih deset godina po dolasku u Brazil bilo je vrlo teško. Novi jezik, novi običaji tamošnjeg naroda... Ipak, završio sam trgovačku školu na portugalskom i engleskom jeziku. Uspješan sam bio i na četverogodišnjem radio i TV elektroničkom tečaju preko National Schools, Los Angeles", napisao je Miklos 1976. godine.
Tom prilikom opisao je i svoje dojmove tijekom prvog posjeta rodnom kraju.
"Kada sam 1969. navratio u staru domovinu, prvi put nakon što sam 44 godine proveo u Brazilu, najprije sam želio posjetiti grob svoje matere i grudu gdje sam ugledao prvo svjetlo i udisao prvi zrak. A potom sam želio vidjeti ujake i tetke koji još ostadoše na životu, kao i mnoge nepoznate sestrične... Obišavši rodbinu, na moju veliku radost, vidio sam i veliki napredak svoje stare domovine", naglasio je.
Miklos se pohvalio da je 1963. napisao svoju prvu knjigu, autobiografiju "Konobar visokog društva", budući da je više od 15 godina radio u najelitnijim klubovima i restoranima u Sao Paulu.
"Najviše naših ljudi u Sao Paulu zatekao sam 22. studenoga 1975. u ulici Tobias Barreto, 454, Mooca, na Trećoj fešti piva. Na ovoj veseloj svečanosti, gdje se pije, kupuju prigodni 'lončići', pleše i pjeva, okupilo se oko 700 naših. Ponajviše mi se dopadaju Dalmatinci koji su među najaktivnijim iseljenicima u cijelom svijetu", dodao je.
Jedan događaj Miklos je posebno zapamtio...
"Kada sam upoznao Jagodu Buić, pa sam taj susret također 'ovjekovječio' fotografskim aparatom. Svima nama koji živimo daleko od rodne grude neopisivo je drago i ponosni smo kada naši umjetnici dožive velike uspjehe u svijetu. Tako su i brojni naši u Brazilu postigli lijepo ekonomsko stanje, bilo u trgovini, bilo u industriji, mnogi su se dobro snašli i poštovani su u svojoj sredini", zaključio je u svom pismu.
>> Iseljenik se vratio kući pa ponovno otišao: "Lupio sam šakom o stol!"