Članovi i simpatizeri Ujedinjenih Hrvata Njemačke, okupljeni oko ogranka "Ivo Mašina" i hrvatske zajednice, često su razgovarali o potrebi osnivanja nogometnog kluba.
No, zbog malobrojnosti naših ljudi, koji su redom bili politički emigranti, postojao je veliki zid nepovjerenja između njih i druge skupine Hrvata, uglavnom privremenih radnika.
Zahvaljujući velikoj upornosti i odlučnosti Josipa Horvata, Vinka Kneza i Marijana Vranića, ipak je osnovan nogometni klub Kroatien.
Njegovim utemeljenjem ostvarili su se snovi koje su godinama dijelili s drugim Hrvatima, poput Vinka Ercega, Senka Markulina i Marka Viduke.
Zahvaljujući upornosti Josipa Horvata, njemački klub DJK Rheinfranken ustupio je Kroatienu nogometno igralište za treninge i momčadske prostorije.
Prvi kontakti i suradnja s njemačkim klubom postali su veoma učinkoviti, čemu najbolje svjedoči podatak da je na prijedlog predsjednika DJK Rheinfrankena osnovan posebni odjel Kroatien, na čije čelo je izabran Josip Horvat.
Spomenutom odredbom hrvatski nogometni klub je za sve svoje važnije odluke morao dobiti odobrenje od njemačke uprave.
Još važnija je činjenica da se na ovaj način onemogućila izravna kontrola i utjecaj jugoslavenskog konzulata na njihov rad.
Prvi trener Kroatiena postao je Franjo Krnje Habljak, a igrači su uglavnom dolazili iz redova Hrvatske katoličke misije koju su davne 1959. godine osnovali franjevac Krsto Šušnjara i velečasni Franjo Lodeta.
Nogometni klub Kroatien, za koji su tad igrali Ivica Blagus, Zvonko Anić, Ivica Babić, Slavko Basić, Slavko Splićo Nazor, Mirko Kosić, Tona Horvat, Josip Horvat, Ante Dasović, Ljubo Ivančić, Ivica Banana Krišto, Miro Mirsa, Josip Štefanec, Ilija Čorić, Dane Čorić i Jure Caplić, na svojim prvim nastupima izazvao je veliku pozornost i oduševljenje Hrvata u Düsseldorfu.
Ta nastala erupcija hrvatskog domoljublja još je više došla do izražaja zbog političkih previranja u domovini. Bilo je to vrijeme Hrvatskog proljeća koje je izazvalo buđenje domoljubne svijesti u svim porama našeg društva.
Od jugoslavenske diplomacije, kojoj je smetalo postojanje jednog ovakvog neovisnog kluba, brzo je uslijedila reakcija.
Činjenica da su članovi Uprave kluba, poput Josipa Horvata, bili otvoreni protivnici komunističke vlasti i neskriveno djelovali protiv nje, kako među Hrvatima tako i među domaćim Nijemcima, još više je iritirala predstavnike jugoslavenske diplomacije.
Nažalost, umjesto da svoje snage i sposobnosti usmjere prema postizanju što boljih sportskih rezultata i time pridonesu promociji hrvatskog imena u njemačkoj sredini, u klubu stalno traju svađe. Neprestano se vodi rasprava treba li na dresovima biti hrvatski povijesni grb ili petokraka.
Najviše zbog osobnog straha od mogućih represija i ucjenjivanja jugoslavenskog konzulata, na sastanku članova Uprave i igrača kluba odlučeno je sa 6:5 da se na dresove kluba prišije zvijezda petokraka.
Unatoč rezultatu glasanja bitno je spomenuti da na dresove momčadi nikad nije stavljena petokraka.
Ovakav razvoj događaja, kao i odlazak određenog broja igrača i trenera da sa svojim malobrojnim istomišljenicima osnuju novi klub pod patronatom jugoslavenskog konzulata, oslabio je Kroatien.
Da nesreća bude još veća, prijateljski odnosi koji su postojali između njemačkog i hrvatskog kluba već su značajno bili narušeni, što je pridonijelo prekidu suradnje.
Međutim, zahvaljujući Vinku Knezu i Josipu Horvatu, koji su uspjeli postići dogovor o suradnji s poznatim gradskim sportskim klubom TURU Düsseldorfom, Kroatien nije ugašen.
Ovakvo rješenje pokazalo se spasonosnim, pa klub uz veliku angažiranost članova Hrvatskog katoličkog centra, poput Grge Hećimovića, Tihomira Matića, Anđelka Cvitanovića, Anđelka Ištuka, Željka Kontrenca i drugih, uspijeva stabilizirati svoje redove.
Članstvo kluba bira novu upravu na čelu s predsjednikom Jurom Capljicem, a kao jedan od svojih prvih poteza mijenjaju logo.
Time klub službeno postaje Croatia 70-Düsseldorf te kao takav djeluje i danas.
Jedna od važnijih vrijednosti Croatije jest činjenica što je od samog osnutka većina njezinih igrača i sama uprava uvijek bila aktivna i na drugim poljima hrvatskog rodoljubnog rada u gradu Düsseldorfu.
Aktivnost najviše dolazi do izražaja u Domovinskom ratu i tijekom borbe za njemačko službeno priznanje Republike Hrvatske.
u inozemstvu su nas Croatie, pogotovo one iz Toronta, i zupe odrzale u hrvatskom duhu. zato im velika hvala, inace bi bili izgubljeni medju strancima.