Kada je Carlos Jurač upisao studij medicine u Santiagu de Chileu, gdje se i rodio, nije ni slutio da će svoju specijalizaciju odraditi u jednoj dalekoj zemlji, odakle je prije mnogo desetljeća njegov otac krenuo u svijet.
Kao sin Čileanke i Bračanina, naš sugovornik ponešto je znao o Dalmaciji, naučio je podosta i hrvatskog jezika, ali nije znao koliko je u tom dijelu svijeta razvijena medicinska znanost kojoj se posvetio.
>> Vratio se kući nakon 24 godine: Selo je ostalo gotovo isto kao što je i bilo
Završivši medicinu, oženio se Čileankom, također liječnicom. Svojoj supruzi htio je pokazati kraj iz kojeg potječe, pa se s njome 1961. uputio u domovinu.
"Bili smo oboje oduševljeni tim putovanjem. Svidio nam se Brač i Bogovišće, rodno mjesto mog oca, srdačan prijam rodbine, a dopali su nam se i drugi gradovi koje smo obišli. Već smo tada znali da ćemo se jednom vratiti. Bilo je to putovanje iz neke znatiželje prema vlastitom porijeklu, pomalo sentimentalno. Dva desetljeća kasnije, kada je u domovinu stigla cijela obitelj, supruga i naše troje djece, to viđenje starog kraja proširilo se i na moje stručne interese", rekao je Jurač u intervjuu za Maticu 1984. godine.
Evo još nekih najzanimljivijih dijelova iz tog razgovora...
Što je za Vas značio dvomjesečni studijski boravak u Zagrebu?
Prije svega, želim reći da su me svi u Centru za ultrazvučnu dijagnostiku Josip Kajfeš srdačno prihvatili kao da sam oduvijek bio među njima, trudeći se da mi pomognu na svakom koraku. Oduševio me način, odnosno organizacija rada Centra. Inače, smatram svoj boravak ovdje početkom jače suradnje na relaciji Zagreb – Santiago de Chile.
Jeste li hrvatsku metropolu upoznali malo bolje i izvan bolničkih prostorija?
Svakako. Za mene je vrlo ugodno iznenađenje to da je Zagreb grad u kojem se zbivaju mnogi kulturni događaji. Imao sam sreću da se upravo održavala velika izložba posvećena Meštroviću, izložba iz fundusa Ante Topića Mimare... Odlazio sam i u kazalište, pa sam vidio Krležinu "Galiciju" koja mi se neobično dopala i zbog lijepog jezika. Zagreb ima vrlo raznoliki glazbeni život, tako da sam s velikim užitkom gledao i operu "Aida" s odličnim pjevačima, među kojima je bila Ljiljana Molnar Talajić. O svemu tome nisam imao takvu sliku prije dolaska u ovu zemlju. Uostalom, nije slučajno što sva moja djeca imaju slavenska imena – Vesna, Miroslav, Danijel...
Znači, odlazite iz Zagreba zadovoljni i kao liječnik, i kao sin bračkog iseljenika?
Da, upravo sam to htio reći. Našao sam sebe ovdje i na jednom i na drugom planu. Naravno, još ću jednom posjetiti Dalmaciju, Brač, bez toga ne mogu. A kada se vratim u Čile, pričat ću s divljenjem o ovoj zemlji i bit ću njezin pravi ambasador.
M. Greblo, 1984.
>> Došao na godišnji u Hrvatsku pa ostao u šoku: Da mi nije bilo žene, bogdragizna što bi bilo
Sad bi bio zgranut nehigijenskim masovnim prekapanjem kontejera za smeće koje su HDZ=SDP=MOST feudalci organizirali za prehranu kmetova koje su osvojili pobjedom nad Jugoslavijom. #izpobjedeublagostanje