Posljednji pozdrav dobrom senatoru koji se zaljubio u Dubrovnik

Ovih dana Sjedinjene Američke Države opraštaju se od nedavno preminulog Johna McCaina, jednog od najznačajnijih senatora u novijoj povijesti te zemlje, dokazanog važnog kreatora američke vanjske politike, ratnog veterana i heroja čiji je zrakoplov bio srušen u listopadu 1967. godine tijekom rata u Sjevernom Vijetnamu. 

McCain je 5,5 godina proveo kao ratni zarobljenik u užasnim uvjetima. Iako teško ranjen (nađen je bez svijesti s obje slomljene ruke i sa slomljenom nogom), bez adekvatne medicinske njege podnosio je torture i mučenja odbijajući ponuđeni mu rani izlazak i razmjenu.

Sjeverni Vijetnamci ponudili su njegovu raniju slobodu vjerojatno uzimajući u obzir što je McCainov otac u tom trenutku bio glavni zapovjednik američke mornarice u Pacifiku. 

Junak naše priče dolazi iz tradicionalne vojne obitelji čiji su preci završili prestižne vojne obrazovne institucije Naval Academy u Annapolisu i West Point. Njegov otac i djed bili su admirali američke mornarice. I John je završio Naval Academy u Annapolisu 1958. godine, a tamo će biti i sahranjen. 

Mnogo sam puta satima šetala prekrasnim Anapolisom i kompleksom mornaričke akademije koja otvara svoja vrata posjetiteljima. Kompleks je uistinu impresivan i nisam iznenađena što je McCain odabrao upravo to mjesto za svoje vječno počivalište, posebice imajući u vidu koliko mu je mornarica, i sve vezano uz nju, itekako značilo.

Hrvatska i svjetska javnost poznaje McCaina jer je dvaput bio kandidat za predsjednika SAD-a. Oba puta izgubio je izbore od Georgea W. Busha i Baracka Obame. O njemu puno govori što je znajući da umire od glioblastoma odabrao upravo ova dva američka predsjednika da govore o njemu u Nacionalnoj katedrali na posljednjem ispraćaju. 

Od njega su se još oprostili građani i uglednici Arizone koju je predstavljao dugi niz godina u Senatu, obitelj, kolege, prijatelji i američka javnost. Na ispraćaju su bili bivši predsjednici Barack Obama, George Bush, Bill Clinton, potpredsjednici Dick Cheny i Joe Biden, Hillary Clinton, mnogi senatori i kongresnici, Henry Kissinger, te brojni uglednici i građani.

Živeći u SAD-u dugi niz godina i skoro 18 godina u Washingtonu, mnogo puta sam svjedočila McCainovim brojnim izlaganjima u američkom Senatu kada je davao potporu pronalaženju rješenja i zaustavljanju užasnih nedavnih ratnih stradanja na području zemalja proizašlih raspadom bivše Jugoslavije. 

Tadašnja službena američka administracija predsjednika Busha starijeg bila je poprilično rezervirana prema priznanju Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1991., ali tadašnji američki senatori McCain, Dole, Lugar, Liberman, Hatch, Nun i mnogi drugo vodili su borbu da se zaustavi Miloševićev režim i da SAD prizna neovisnost trima spomenutima zemljama. O iznimnoj ulozi Johna McCaina kojeg sam jednom na kratko i susrela u Senatu, mogu posvjedočiti mnogi američki Hrvati.

McCain je bio glas razuma i uvijek mi se doimao kao osoba koja je jako dobro znala da rat ne nosi ništa dobro. Svim silama nastojao je da NATO i SAD ne okrenu glavu na sva ta događanja. Želio je zaustavljanje Miloševićeve agresije i uspostavu mira za sve narode na ovim prostorima. 

Kao zarobljenik iz Vijetnama razumio je da je oprost, pa i vlastitim neprijateljima, jako važna stvar koja slijedi nakon rata. McCain je bio jedan od glavnih zagovornika u vrijeme Clintonove administracije za normaliziranje odnosa između SAD-a i Sjevernog Vijetnama. Podržao je veoma aktivnu američku ulogu posebice u doprinosu mira u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Podržao je i Hrvatsku kao članicu NATO saveza. U svojoj aktivnoj vanjskoj politici koju je dijelio s kolegama u Senatu i sa svim američkim administracijama dok je bio senator, nije dopustio da ga pripadnost republikanskoj stranci odmakne od važnih stavova i tema koje su zastupali njegovi kolege demokrati.

Imao je prijatelje i uvažavao je kolege s obje političke strane Senata. Bio je žestok kada je branio svoje stavove i nije se bojao napadati protivnike, ali već sutradan bi im opraštao i najžešća razmimoilaženja. 

McCain je davao prednost interesima građana, poštovao je prijateljstva, civilizirani pristup, cijenio je ljudskost i kolegijalnost te zajedništvo na strateške teme od važnosti za SAD. Sve je to bilo iznad pripadnosti stranci.

Naši političari i zastupnici u Hrvatskom saboru mogli bi svaki dan učiti od John McCaina. U nastojanju da podrži Hrvatsku i njenu važnu lidersku ulogu na jugoistoku Europe te u NATO savezu, još prošle godine u travnju došao je u Dubrovnik i sastao se s premijerom Andrejem Plenkovićem, predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i tadašnjim ministrom vanjskih poslova Davorom Ivom Stierom. 

Nakon susreta senator McCain izdao je priopćenje u kojem je pisalo: "Danas kada slavimo 25. godišnjicu američkog priznanja hrvatske neovisnosti, zahvalan sam za mogućnost da posjetim Hrvatsku i da mogu svjedočiti njezinu izvanrednu transformaciju u modernu demokratsku državu, izvrsnu članicu Euroatlantske zajednice i simbol napretka koji je moguć na jugoistoku Europe. Nadam se da će Hrvatska nastaviti svoju lidersku ulogu u doprinosu i pomirenju zemalja u ovoj regiji. Vjernost SAD-a NATO savezu i slobodnoj cijeloj Europi je neupitna. Moja zemlja ima sreću što može računati na Hrvatsku kao na jednog od najsposobnijih i pouzdanih strateških partnera."

Na kraju, za Dubrovnik je izjavio da je jedan od najljepših gradova na svijetu.

Nažalost, bolest je spriječila Johna McCaina da nastavi svoj rad na dobrobit američkog, ali i mnogih drugih naroda u svijetu. Hrvatska je njegovim odlaskom, koji je za sebe znao reći da nije bio savršen i bez grijeha, izgubila iskrenog prijatelja. Drago mi je što sam godinama mogla svjedočiti mnogim dobrim stvarima koje je ovaj američki lider napravio. Nisam se u svemu slagala s McCainom, ali to u mojim očima ne umanjuje njegovu veličinu.

Nadam se da ću u nekom budućem posjetu Anapolisu imati priliku položiti ružu zahvalnosti na njegov grob. Sigurna sam da će to učiniti i mnogi američki Hrvati. Jer Hrvatska i Hrvati moraju znati cijeniti prijatelje. John McCain sigurno je bio jedan od njih.