Marko Marić umjetnik je koji ima 25 godina, a iz domovine je prije pola godine došao u Njemačku.
Nije pobjegao zbog loše financijske situacije niti u Mainzu traži bilo kakav posao. Promijenio je sredinu jer smatra da će mu Gutenbergov grad pomoći u ostvarenju umjetničkih želja.
Podrijetlom je iz Rame, a na Sveučilištu u Zagrebu završio je tekstilni i modni dizajn. Ne voli mnogo pričati o sebi. Tek kaže: "Moji radovi su odraz mene".
Njegovi radovi su posebni i jedinstveni. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a svatko tko ih jednom pogleda pitat će se kakav je zapravo njihov autor.
Marko voli crtati žene, muškarce, starce, djecu, poznate i slavne, ali u svim se tim portretima prepoznaje tuga.
"Nisam se baš socijalizirao kao dijete, većinom sam crtao te na taj način iznosio svoje emocije. Katkada, kad bih se naljutio na majku, nacrtao bih je s rogovima", smije se naš sugovornik.
Majci to vjerojatno nije bilo baš smiješno, no Marko je već tada dao naslutiti da će umjetnost biti dio njegova života.
"Ni danas nisam posebno pričljiv, sve svoje emocije izražavam kroz crteže. Zatvorim se u sobu i crtam te tako izbacim sve frustracije, ali i radost. Crtam onako kako sam u tom trenutku raspoložen. Ne volim biti često među ljudima, stvaraju mi nelagodu. Radije se zatvorim u taj svoj svijet u kojem pronalazim mir, a iz toga proiziđu brojni radovi", pripovijeda.
Ne prođe ni dan, a da ne nastane barem jedna skica. Prema onome što radi prilično je kritičan, a crteže kojima je nezadovoljan često baci u smeće. Potom ih njegova sestra, kod koje trenutačno živi u Mainzu, uzima i brižno čuva.
"Žao mi je da se bacaju, jer doista su odlični. Meni se sviđaju", potvrđuje Katarina.
Marko bi se rado bavio ilustracijama pa traži takav posao, a želio bi preseliti se u Berlin.
"Treba mi promjena. Pola godine sam u Mainzu, pomalo se osjećam i usamljeno jer mi nedostaju prijatelji iz Zagreba. Ovdje nisam uspio pronaći krug prijatelja koji bi imali interese slične mojima", otkriva naš sugovornik.
A njegovi interesi su svijet umjetnosti. To je ono najljepše kod umjetnika i književnika, taj čarobni svijet u koji svaki umjetnik može pobjeći kad poželi. Sposobni su pronaći svijet u svijetu i kreirati ga prema vlastitoj želji.
"Ali, treba biti i realan pa zaraditi", zaključuje Marko.
Njegove radove objavljuje stranica FictionPlayGrounds, a izlagao je i u Zagrebu u sklopu fakulteta.
Nada se da će uskoro napraviti izložbu u Mainzu, možda čak i u Berlinu...
Nedostaje mu Trg, stekat, kavica , Ray Ban, Lacoste, mobitel, kljucevi od auta i, i prica kako je kod nas sve kuyac. Debili.