Sinjanin Joško Milanović (32) koji je do nedavno živio u Zagrebu i Splitu, prije dvije godine preselio se u Berlin. Sada živi u malom, mirnom gradiću izvan Kölna.
"U Splitu sam završio Ekonomski fakultet, smjer turističko poslovanje. Nakon toga sam radio praksu preko javnih radova u 'Udruzi (na)gluhih osoba Videatur' i to šest mjeseci. Potom sam bio nezaposlen", rekao je Joško za 24sata.hr.
Dodao je da ga je to natjeralo da se preseli u Njemačku. Posjetio ju je nekoliko puta da vidi hoće li mu se svidjeti i kakve su šanse da nađe posao. Brzo je, kaže, shvatio da nema razloga za zabrinutost te kupio kartu u jednom smjeru i preselio se.
"Za početak sam otišao živjeti kod prijatelja koji je već bio tamo. Poslao sam molbu i životopis u jednu firmu i zvali su me na razgovor. Dobio sam posao pomoćnog kuhara, pet dana u tjednu za oko 1000 eura. S obzirom na to da nisam morao plaćati najamninu za stan, to mi je tada bilo dovoljno", prisjetio se Joško. Radio je godinu dana kao kuhar, a onda je dao otkaz jer je odlučio krenuti na tečaj njemačkog jezika kojeg još uvijek pohađa. Za to vrijeme s burze dobiva naknadu za nezaposlene, a dobiva i naknadu za gluhe osobe.
"Tečaj plaća Ministarstvo za migrante i izbjeglice. Trenutačno sam na razini B1 njemačkog jezika što je uvjet za bolje radno mjesto i njemačke dokumente npr. osobnu i putovnica. U međuvremenu su mi priznali i fakultet završen u Hrvatskoj. Imam i godišnji pokaz kao osoba s invaliditetom i priznat mi je godišnji pokaz koji košta 80 eura. S tim pokazom mogu besplatno kao gluha osoba putovati po cijeloj Njemačkoj i iskoristiti sva javna prijevozna sredstva osim brzog vlaka", pohvalio se naš sugovornik.
Istaknuo je da je prijatelj kod kojega je živio predao zahtjev za socijalni stan, budući da je dugo bio nezaposlen. Zahtjev su mu odobrili pa se Joško preselio s njim. Troše samo na hranu i režije.
Naš sugovornik tvrdi da jednom do dvaput godišnje dođe u Hrvatsku u posjet obitelji, ali ne planira se vratiti.
"Ne znam kako bih tražio posao u Hrvatskoj kao gluha osoba. To je veliki minus u našoj zemlji i diskriminacija prema osobama s invaliditetom", nezadovoljno će Joško.
Dakle, završio fakultet da bi radio kao pomoćni kuhar, dakle gulio krumpire i prao lonce - posao koji mu je u Hrvatskoj raditi bilo "ispod časti". Da bi na kraju dao otkaz i zakvačio se za državnu sisu i živio od socijale na teret njemačkih poreznih obveznika. I time se hvali, a vi o tome pišete kao o nečemu pohvalnom? I još nešto - za dobiti njemačke dokumente (putovnica itd) potrebno je imati njemačko državljanstvo, a ne samo znati jezik. A državljanstvo bu dobio na sveto nikad, na ovakav način.