Drago Smajlović
Jedan od najpopularnijih igrača sarajevskog Željezničara, za koji je odigrao 400 utakmica i postigao isto toliko golova, odazvao se pozivu Toronto Croatije i u sezoni 1988. godine preuzeo trenirati ovaj hrvatski klub.
Svojim ponašanjem i profesionalnim odnosom kako na terenu tako i izvan njega osvojio je simpatije igrača i članova uprave i kluba.
Na temelju svog rada i odnosa prema klubu dobio je ponudu da i sljedeću sezonu trenira klub, što je on iz osobnih razloga odbio.
Smajlović je nakon završetka igranja za Željezničar otišao igrati za belgijski Standard, odakle prelazi u ljubljansku Olimpiju, da bi završio u zeničkom Čeliku.
Smajlović je za vrijeme svoje igračke karijere slovio kao najbolji tehničar među prvoligaškim igračima u bivšoj državi.
Zbog svog stila igre, a posebno ponašanja na igralištu i izvan njega, novinari su ga iz milja prozvali "Đentlmen u kopačkama".
Osim što je kao igrač igrao za sve nogometne selekcije bivše države, treba također istaknuti da je Drago Smajlović bio izabran za selektora Bosne i Hercegovine 1990. godine.
Josip Skoko
Rođen je 1975. godine u malom australskom gradiću M. Gabbier. Nakon što su se njegovi roditelji, zbog potrebe za boljim uvjetima života, preselili u grad Geelong, tada 14-godišnji dječak, Josip počinje trenirati u nogometnom klubu North Geelong Croatia.
Pokazujući izvanredan talent, odlazi u nogometnu akademiju u Canberru, gdje kao 17-godišnjak provodi godinu dana.
Nakon što je završio nogometnu školu s odličnim uspjehom vraća se nazad svojim roditeljima i u svoj matični klub Croatia gdje igra nekoliko sezona.
Svojom kvalitetom igre i raskošnim nogometnim talentom odskače ne samo od svojih suigrača u klubu nego općenito u nogometnoj ligi.
Svjestan njegove kvalitete, mogućnosti i potrebe da igra u kvalitetnijem klubu, trener Croatije, Ivan Roso, stupa u kontakt s upravom splitskog Hajduka, koju je uvjerio da uzmu Skoku i njegova suigrača Stevena Horvata.
U Hajduku ova dva bivša igrača Geelong Croatije postaju standardni igrači kluba, a Skoko čak i kapetan tima.
Iz Hajduka Skoko odlazi igrati u Tursku, a odatle u Englesku, gdje igra u klubu Wigam Atletic i danas.
Veoma je važno istaknuti da je Josip Skoko odigrao pedeset utakmica za reprezentaciju Australije.
Svoju oproštajnu utakmicu za Australiju odigrao je u ljeto 2007. godine u Melbourneu, protiv reprezentacije Argentine, kojoj je bilo nazočno 75 tisuća gledatelja.
Alija Solak
Bivši igrač u periodu od 1963. do 1968. godine drugoligaškog Famosa iz Hrasnice, koji još drži rekord po broju gledatelja prisutnih na nekoj utakmici na području bivše Jugoslavije.
Bila je to utakmica kvalifikacija za ulazak u prvu ligu, između nogometnog kluba Zagreb i Famosa, odigrana 1969. godine na stadionu Maksimir pred 62 tisuće gledatelja.
Solak 1969. godine odlazi u London, grad u Kanadi, gdje odmah pristupa Croatiji u tom gradu. Svojom igrom upada u oči nogometnim stručnjacima te dobiva ponude da prijeđe u grčki, talijanski i par drugih klubova.
Bez obzira na sve primamljive ponude, Solak odlučuje prijeći u Toronto Croatia. Već u prvoj sezoni igranja u Torontu Solak u sezoni 1970. postaje najbolji strijelac lige.
Za Toronto Croatia Alija Solak igra od drugog dijela sezone 1969. do 1976. godine, kada prestaje igrati u Metros Croatia.
Osim individualnih uspjeha osvajanja titule najboljeg strijelca lige igranja za selekciju Ontario, u stvarnosti za Kanadu, Solak je s Croatiom osvojio velik broj titula prvaka lige, pobjednika kup-natjecanja i velikog broj turnira.
Jura Simčić
Igrač Croatije u periodu od 1964. do 1974. godine, desetak puta igrač Ontario All Stars, bivši reprezentativac Kanade, za koju je igrao 1972. godine u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo održano 1974. godine, svoju nogometnu karijeru počeo je 1955. godine kao junior Torpeda iz Rijeke, u kojem je bio do 1959, godine.
Kao nadareni junior odlazi u nogometni klub Rijeka, u kojem je u sezoni 1961./ 1962. uspio odigrati dvije utakmice za prvu momčad. Profinjeni tehničar, gospodin u kopačkama, odlazi u Toronto, u Kanadu, gdje ga prijatelj odvodi da igra za njemački klub Olimpia.
Međutim, kad je saznao da postoji hrvatski nogometni klub, samoinicijativno dolazi igrati za Croatiju u kojoj završava svoju nogometnu karijeru.
Antony Šerić
Anthony Šerić, standardni prvotimac poznatoga grčkog prvoligaša Panathinaikosa, rođen je 1979. u Sydneyu.
Karijeru je počeo u klubu hrvatskih iseljenika, Sydney Croatia. Kao 17-godišnjak odlazi u domovinu svojih roditelja i pristupa Hajduku.
Kao prvotimac splitskih "bijelih" pruža zapažene partije. Nakon nekoliko sezona provedenih u gradu pod Marjanom odlazi u Italiju, gdje igra za Veronu, Bresciu i Lazio.
Odličnom igrom nametnuo se izborniku i stručnom stožeru hrvatske reprezentacije te sudjeluje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj.
Josip Šimunić
Ovaj standardni igrač njemačkog bundesligaša Herthe i hrvatske nacionalne selekcije rođen je u Geelongu u Australiji.
Svoje prve nogometne korake počeo je u klubu hrvatskih iseljenika, Croatia, u svom rodnom gradu.
Veoma brzo odlazi igrati u Croatiju iz Melbournea, za koju igra od 1996. do 1998. godine.
Na preporuku istaknutog sportskog djelatnika u klubu, inače veoma uspješnog poslovnog čovjeka, gosp. Hrvoja Mrše, Šimunić odlazi na probu u zagrebački Dinamo.
Nakon neuspješnog pokušaja u zagrebačkim plavima, gdje ga je struka procijenila kao neperspektivnog igrača, Šimunić odlazi u Njemačku. I pored činjenice da je zbog teškog loma noge bio prisiljen pauzirati dvije sezone, svojim velikim talentom i upornim radom postao je standardnim igračem Herthe i jednim od najboljih obrambenih igrača Njemačke.
U posljednjih nekoliko godina sastav hrvatske nacionalne selekcije nezamisliv je bez ovog velikog sportaša.
Branko Vidjak
Branko Vidjak nedvojbeno pripada onim rijetkim trenerima ili pak igračima Croatije kojega su i navijači i igrači i prije dolaska u klub prihvatili s velikim simpatijama.
Nažalost, ovaj trener koji je u Toronto došao iz Švicarske - u koju je iz političkih razloga stigao 1951., u klubu je ostao svega nekoliko mjeseci.
Rastanak čelnika, igrača i navijača Croatie Toronto s Vidjakom - koji je za splitski Hajduk u njegovim slavnim danima nakon Drugoga svjetskog rata odigrao preko 200 utakmica i postigao 120 golova - protekao je u prijateljskom tonu, na zadovoljstvo obje strane.
Kao igrač Hajduka Vidjak je igrao u momčadi koja je 1950. osvojila titulu prvaka bivše države bez ijednog poraza, što predstavlja vrhunac njegove igračke karijere.
Nakon dolaska u Švicarsku, Vidjak od 1952. do 1955. igra za Grasshopper iz Züricha. Nakon završetka igračke karijere posvećuje se trenerskom pozivu - jedno vrijeme trenira i reprezentaciju Saudijske Arabije.
Uspostavom demokratske i slobodne Republike Hrvatske vraća se u domovinu, koju je iz političkih razloga davno napustio.
Mark Viduka
Kapetan nacionalne selekcije Australije, za koju je odigrao preko trideset utakmica, nogomet je počeo igrati u Croatiji Melbourne.
S 18 godina postaje standardni igrač ovog hrvatskog kluba, za koji igra od 1993. do 1995. godine.
S klubom osvaja prvenstvo 1994. i 1995. Prigodom posjeta prvoga predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, Hrvatima Australije, Viduka se odaziva Tuđmanovu pozivu, dolazi u domovinu svojih roditelja i pristupa Croatiji Zagreb.
Za zagrebački klub igra tri sezone, 1995. - 1998., i s klubom osvaja tri titule prvaka Hrvatske i dva kupa.
Za Croatiju je odigrao 97 utakmica i postigao 42 gola. Nakon nesporazuma s upravom i navijačima razočaran napušta Hrvatsku.
Potpisuje ugovor s Celticom iz Glasgowa. Njegov prelazak u Celtic Škote je stajao pet milijuna maraka. Za njih je odigrao 41 utakmicu i postigao 31 gol - u sezonama 1988. - 2000.
S klubom osvaja titulu prvaka Škotske i postaje najbolji strijelac lige. Na taj je način najbolje odgovorio kritičarima u Hrvatskoj, koji su sumnjali u njegove kvalitete i nogometno znanje.
Potom odlazi u Leeds United - za devet milijuna maraka. Za engleskog prvoligaša Viduka je u sezonama 2000. - 2004. odigrao 155 utakmica i postigao 68 golova.
Nakon isteka ugovora seli se u Middlesbrough, također prvoligaša, gdje i danas igra.
Nedjeljko Zelić - Ned
Po ocjenama mnogih nogometnih stručnjaka u Australiji, bez ikakve dvojbe on je najveći nogometni talent u povijesti nogometa u Australiji.
Rođen u Sydneyu, nogometnu karijeru počeo je u hrvatskom nogometnom klubu Canberra Deakin 1987. godine.
Nakon jedne sezone igranja u ovom klubu odlazi igrati za Croatia Sydney, gdje ostaje do 1991. godine.
Zelić svojom igrom skreće pozornost izbornika nogometne reprezentacije Australije, koji ga uvrštava u nacionalnu selekciju ispod 20 godina, zatim ispod 23, da bi konačno zaigrao za A reprezentaciju, za koju je odigrao svega 34 utakmice.
S reprezentacijom Australije igra u kvalifikacijama za odlazak na svjetsko prvenstvo 1993. i 1997. godine.
Zahvaljujući njegovoj igri, a posebno golu koji je postigao protiv Nizozemske dvije minute prije kraja utakmice u kvalifikacijama za odlazak na Olimpijske igre, Australija uspijeva otići na Olimpijske igre 1992. godine koje su održane u Španjolskoj.
Zelić napušta rodni grad i Australiju i 1992. godine odlazi igrati za Borussiju iz Dortmunda, gdje ostaje pune tri sezone.
Iz Njemačke Zelić odlazi u Englesku, gdje potpisuje ugovor s Queens Park Rangersima za 1.3 milijuna funti.
Nažalost zbog ozljede klub ga veoma brzo otpisuje i on odlazi ponovno u Njemačku, gdje igra za Eintracht Frankfurt i 1860 Munchen.
Zelić je također igrao za Auxuerre (Francuska), Rapid Wiena (Austrija) i još neke druge klubove u Europi.
Danas Ned Zelić igra za Dinamo iz Tbilisija u državi Georgia. Zbog sukoba s izbornikom nogometne reprezentacije Australije odbija igrati za njih, što izaziva velike polemike u sportskom svijetu Australije.
Svi pokušaji da ga se privoli da promjeni svoje mišljenje ostali su bezuspješni.
Svojom odlukom ipak je najviše naštetio sebi.
Ante Žanetić
Vijest koju je jugoslavenski komunistički režim dugo vremena zataškavao - da je Ante Žanetić, nogometna legenda splitskoga Hajduka i igrač reprezentacije Jugoslavije - zatražio politički azil u Europi, u javnosti je odjeknula kao bomba.
Međutim, još veći politički udarac Beogradu zadala je njegova odluka da potpiše ugovor za NK Croatia Sydney, nakon dolaska u Australiju.
Hrvati u Australiji, kao i hrvatsko iseljeništvo uopće, s velikim su oduševljenjem pozdravili čin proslavljenoga nogometaša.
Velik broj Hrvata okupljenih oko NK Jugala, kao i određeni broj njegovih Blaćana, kojima su jugodiplomati u Australiji vješto manipulirali, bio je šokiran Žanetićevim postupkom.
Potaknuti potezom svoga slavnoga mještanina, mnogi od njih počeli su preispitivati vlastitu savjest i svoje ponašanje u Australiji.
Sam je Žanetić izjavio da je znao kako je time njegova nogometna karijera završena, ali on je po dolasku u Australiju posjetio istaknutog hrvatskog političkog emigranta, gospodina Fabijana Lovokovića, i potpisao ugovor za Croatia Sydney, ničim to ne uvjetujući.
Tom gestom Žanetić je pružio političku potporu borcima za hrvatsku državu - kako u iseljeništvu tako i u domovini, koju je napustio 1961.
U godini kad njegov omiljeni klub Hajduk slavi jubilarnu pedesetogodišnjicu osnutka, a pod svečanim pokroviteljstvom jugoslavenskoga diktatora J.B. Tita.
Nakon turneje po Danskoj i Zapadnoj Njemačkoj Žanetić napušta Hajduk i ostaje u Europi; u Belgiji traži politički azil.
Vijest o njegovu bijegu šokirala je ne samo Hajdukove nogometne dužnosnike nego i jugoslavensku političku vrhušku.
Svi su se u nevjerici pitali - kako se moglo dogoditi da mladi nogometaš, pred kojim je stajala blistava sportska karijera - slava i novac - napušta jugoslavenski socijalistički raj i traži politički azil na "trulom" kapitalističkom Zapadu.
Ante Žanetić do prelaska u belgijski FC Brugge, sa svega 24 godine, odigrao je nekoliko sezona za Hajduk, kao i 15 utakmica za Jugoslaviju.
S tom reprezentacijom 1960. osvaja zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Rimu, kao i srebrnu na Prvom Europskom nogometnom prvenstvu - iste godine u Parizu.
Zbog teške bolesti kralježnice morao je ostaviti nogomet i samo zahvaljujući operaciji koju je 1963. u Belgiji obavio dr. Franz Wulffaertu mogao je nastaviti normalan život.
Čak je i danas u medicinskom svijetu uspjeh te operacije neobjašnjiv.
Za ugovor s belgijskim klubom Žanetić je dobio 15 tisuća dolara, što je u to vrijeme predstavljalo solidan novac.
O kakvom je igraču riječ, najbolje svjedoči podatak da je u opsežnoj anketi izabran u idealnu momčad Hajduka svih vremena, a po završetku Europskog prvenstva 1960. u Parizu nogometni stručnjaci iz cijeloga svijeta uvrstili su ga u idealni tim Svijeta.
U autobiografskoj knjizi "Zlato Rima i srebro Pariza", Sydney 2004., sam Žanetić objašnjava zbog čega i kada je konačno odlučio pobjeći iz Jugoslavije.
Bila je to zadnja utakmica prvenstva, susret Hajduka i Dinama u Splitu u sezoni 1960. godine. Dinamo je već osvojio Kup i bilo mu je dovoljno odigrati neriješeno u Splitu da osvoji i Prvenstvo.
Evo što sam Žanetić piše o tom događaju: "Hajduk je tu utakmicu dobio na surov način i Crvena Zvezda je osvojila prvenstvo. Mene je Čirić, kojega su splitski orjunaši doveli za trenera Hajduka, smijenio poslije 20 minuta, kod rezultata 1:0 za Dinamo. Izmanipulirana splitska publika gađala me je kamenjem i obasipala psovkama kad sam napuštao igralište Hajduka. Završetak utakmice dočekao sam slušajući radioprijenos u sobi, a Hajduk je utakmicu dobio rezultatom 3:2. Crvena Zvezda osvojila je prvenstvo zahvaljujući Hajduku. Te večeri Hajdukova uprava nagovori tri orjunaša, i oni me pretuku na Rivi. Poslije ove afere pokupio sam ono malo što sam imao, i vratio se u Blato s namjerom da nikada više ne igram za Hajduk... Ja sam na sve pristao, ali u sebi sam rekao: prva turneja na Zapad, i više nikada se neću vratiti. Bio sam toliko ponižen poslije utakmice protiv Dinama..."
Odluka da potraži politički azil u Belgiji omogućila mu je da pronađe liječnika koji će mu spasiti život.
Ante Žanetić je nakon pedeset godina provedenih u egzilu, kad je uspostavljena neovisna i demokratska Republika Hrvatska, posjetio svoju domovinu i rodno Blato.
Propustili ste prvi dio priče? Pročitajte ovdje!
Propustili ste drugi dio priče? Pročitajte ovdje!