Ne prođe mnogo vremena, a iz svijeta nam pristigne vijest o uspjehu nekog našeg stručnjaka, bilo u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama ili Kanadi, piše Matica iz 1984. godine.
Iskreno rečeno, laska takvo međunarodno priznanje, pa obično ne propustimo priliku istaknuti kako je taj uvaženi stručnjak iz nekog svjetskog središta, zapravo "naše gore list".
>> Iseljenik priznao: To je onaj trenutak kada bi se najrajše vrnul nazaj, vu naš Zagreb
Jedan od njih je i Zagrepčanin Steve Lanik koji je prije dvadesetak godina iselio u Kanadu.
Doduše, Lanik nije ni poznati kemičar, ni liječnik, ni atomski fizičar, već je postigao zapažene rezultate u struci koja postaje sve popularnijom danas u svijetu, a to je – grafički dizajn, naročito primijenjen u reklamne svrhe.
Slučajno nam je nedavno stigla vijest iz Kanade da je dobitnik za dizajn za 1983. u Torontu upravo ovaj naš bivši sugrađanin.
Kada je Steve Lanik 1984. posjetio roditelje u Zagrebu, svratio je i u našu redakciju, pa je tako nastao i ovaj spontani intervju.
Što Vas je kao mladića 60-ih godina odvelo u bijeli svijet?
U svijet sam krenuo željan znanja kojim bi usavršio svoju grafičku struku. Odvele su me, dakle, prije svega mladenačke ambicije. Mislim da nisam pogriješio izabravši Kanadu, zemlju u kojoj sam imao zaista prilike usavršiti svoju profesiju i koja je jedna od vodećih na području dizajna. A kad jednom kreneš, onda je teško stati i reći: "E, sada sam naučio, sada je dosta, vraćam se kući..." Jer, jedno saznanje vuče drugo, jedna ambicija teži drugoj ambiciji i tako nastane lanac koji te veže da ostaneš u tom stranom svijetu.
Je li Vam kao strancu bilo teško graditi karike tog lanca?
Nije mi bilo baš teško jer sam uvijek radio u najpoznatijim tvrtkama, pa sam dobro savladao svoj zanat, što mi je uvijek bila dobra preporuka pri biranju novog posla. Posvuda sam radio, i u Kanadi, i u Americi. Najprije sam se bavio dizajnom opreme knjiga, i to u najvećoj kanadskoj kući "McClelland and Stewart Canadian Publishers" u Torontu. Nakon toga radio sam na poznatoj TV stanici KANAL 9 (CFTO 24 – TV), gdje sam bio umjetnički direktor, tamo negdje do 1974. godine. Neko vrijeme sam živio i radio u Chicagu, u drugim američkim središtima, a potom sam se ponovno vratio u Toronto. Prije četiri godine ponudili su mi mjesto kreativnog direktora u poznatoj tvrtki Promanad. Prihvatio sam taj posao, a u međuvremenu sam dobio i nagradu za dizajn za 1983. u Torontu. Inače, Promanad izrađuje reklame za firme kao što je "Pana Sonia", poznata industrija televizora, "Spar", ugledna tvrtka koja se bavi proizvodnjom raketa, satelita, zatim radimo za CBS itd...
Je li Vas u grafički dizajn privukla dobru zarada ili nešto drugo?
Za mene je u toj profesiji veliki izazov mogućnost kreacije, individualno izražavanje, činjenica da radeći u tom poslu ne možeš stagnirati, da si okrenut stalno prema novom. Ja sam se zaista do kraja posvetio svom poslu, pa čak nisam ni oženjen.
A kakvo mjesto u Vašem životu zauzima rodni grad, Vaš Zagreb?
Znate, ja i u Torontu održavam veze sa Zagrepčanima. Ima nas oko 30, 40 koji se tamo družimo, i to kroz poslovne kontakte, a i kroz sport. Zagreb je grad u kojem sam se rodio, rastao, školovao, gdje sam se bavio sportom... Tamo mi i danas žive roditelji, tu na Trnju, ali Zagreb je i grad koji me zanima i kao profesionalca. Mene posebno zanima koliko je naša televizija otišla daleko u razvoju svojih reklama i mislim da bih mogao prenijeti neka svoja iskustva, odnosno razmijeniti mišljenja s ljudima koji se ovdje bave istim poslom. Svakako želim uspostaviti takve kontakte u svom rodnom gradu jer mislim da bi svaki čovjek koji ode u svijet i nešto nauči u njemu trebao dio tog znanja prenijeti u sredinu iz koje je potekao. Živim i radim u dalekom kanadskom gradu, ali ne zaboravljam da sam uvijek Zagrepčanin u Torontu.
M. Greblo, 1984.
>> Kako je Šoltanin završio na tankom ledu! Iseljenička priča iz Kanade