Ivan Ratkay bio je jedan od prvih hrvatskih i slavenskih misionara na američkom kontinentu.
Iako potječe iz ugledne velikaške obitelji, čime mu je bio osiguran lagodan život, vrlo rano napušta svoju barunsku titulu i službu paža na dvoru cara Leopolda I. u Beču te pristupa isusovačkom redu.
Nakon što se odlučuje za misionarski poziv, od 1680. djeluje u Meksiku među indijanskim plemenima, obraćajući ih na kršćanstvo te podučavajući ih civilizacijskim tekovinama.
Napisao je tri izvješća u obliku dnevnika o svojim putovanjima, misijskom djelovanju i običajima starosjedilaca. To su najstariji opisi tih krajeva, s mnoštvom pojedinosti.
Uz treći putopis izradio je kartu pokrajine Tarahumare, na kojoj je označio geografske širine i dužine, strane svijeta, rijeke i planine, te je ucrtao misijske postaje, španjolske utvrde i naselja indijanskih plemena.
Bila je to prva karta tog meksičkog teritorija, a ujedno i jedan od prvih kartografskih radova hrvatskih autora.
Bio je veliki borac za prava urođenika.
Umro je u 36. godini života, vjerojatno otrovan od urođenika jer im je, nagađa se, branio alkohol, jedno od najvećih poroka što su ga Španjolci donijeli u Novi svijet.
Mnogi ga drže mučenikom i svecem.