Hrvati u Kanadi zbog posla ne obilježavaju Sve svete: Moja djeca ne idu na groblje, ne znam ni hoće li koja svijeća gorjeti za našu generaciju

U nedjelju smo bili na Assumption groblju u Mississaugi. 

Čitatelji u Hrvatskoj vjerojatno će se pitati kako to da Sve svete slavimo dva dana prije redovnog datuma.

Nažalost, ovdje je sve posvećeno poslu i rijetko tko može izaći ranije ne bi li se poklonio svojim najmilijima.

Ne znam je li moja majka, poput mnogih drugih ljudi, ikada razmišljala o tome da će jednog dana počivati na mjestu čije ime ne zna pravilno ni izgovoriti. No život očito piše drukčije priče.

Brojni Hrvati sahranjeni su na grobljima diljem Toronta, Hamiltona, Burlingtona, Vancouvera i Calgaryja. 

Dr. sc. Mladen Horvat, župnik "Naše Gospe Kraljice Hrvata", govorio je o tome kako su naši pokojni uvijek ulagali u hrvatsku zajednicu i nadali se da će domovina jednom postati neovisna i demokratska.

Gledala sam oko sebe i srce me zaboljelo. Većina nas bila je starije životne dobi, a od mladih gotovo nitko.

Nisu došla ni moja djeca jer druge generacije često ne razumiju nas starije koji se grčevito držimo svojih običaja i nikad, baš nikad, ne bi propustili susret na groblju.

Doista mi je bilo teško gledati ta starija lica s vječnim pitanjem: "A što će biti s nama? Hoće li nas itko ikada posjećivati kad zauvijek odemo?" 

Danas sam jako željela biti u Zagrebu jer bi mogla poći na Mirogoj s onima koji nisu zaboravili kako se poštuju naši stari.

I netko će možda reći: "Pa zašto svoje mlade nisu naučili ići na groblje?"

Moja djeca su uvijek posjećivala baku i djeda na dan Svih svetih, a danas eto, više ne idu. Partneri su jači, nažalost. 

Voda života odnijela ih je negdje gdje mene srce boli. 

Tog dana na groblju pitala sam se, vjerojatno poput mnogih drugih, koliko će mladih iz treće generacije Hrvata na Sve svete posjećivati naše grobove.

Koliko će svijeća biti upaljeno za nas iz prve i druge generacije iseljenika koji su domovinu napustili zbog mnogih težih i lakših razloga?