Bartol Đurđević rođen je u mjestu Mala Mlaka oko 1506. godine. Bio je hrvatski latinist, jedan od najpoznatijih poznavatelja Otomanskog carstva u Europi 16. stoljeća i nedvojbeno najpopularniji turski zarobljenik tog doba.
Nakon bitke na Mohačkom polju 1526., zapao je u tursko zarobljeništvo. Odveli su ga u Galipolje i prodali. Triput je bezuspješno pokušao pobjeći u Europu.
Nakon poraza turske vojske u borbi protiv Perzijanaca, uz zavjet Bogu da će, ako uspije pobjeći, hodočastiti na Kristov grob u Jeruzalem i na grobove Svetog Petra i Pavla u Rim te Svetog Jakova u španjolsku Compostelu, uspijeva preko Armenije i Sirije doći u do Jeruzalema.
Tridesetak je godina putovao Europom iznoseći svoja turska iskustva kroz predavanja i pisana djela. Izdao je čak 40 knjiga diljem Europe. Pisao ih je na latinskom, a prevođena su na njemački, talijanski, francuski, poljski i češki jezik.
Tako je postao jedan od najpoznatijih hrvatskih turkologa, koji je s Feliksom Petančićem upoznao Europu s Otomanskim carstvom. Kao poznati hrvatski latinist pisao je o tegobama hrvatskoga naroda pod turskim jarmom.
Poznat je i po hrvatskom Očenašu koji je postao svjetski poznat nakon što je, kao "slavenski" primjer uzet u Biblianderovu De ratione communi omnium linguarum (Zajedničku osnovu svih jezika) iz 1548.
Bartol Đurđević preminuo je 1566. godine.