Škola u kojoj vas dočekuju s kavom i čajem

U Dominikanskoj Republici, kao i u većini zemalja trećeg svijeta, u školu ide samo onaj tko si može priuštiti. Kvaliteta obrazovanja ovisi o dubini džepa. Surovo, ali nažalost istinito.

Škole se dijele na javne i privatne. Većina ih je dvojezična, što znači da se uz obvezni španjolski, nastava sluša i na engleskom jeziku.

Možda se pitate zašto je tome tako? Zato što su Dominikanci kao mlado društvo spremni učiti i prihvaćati razlike. Shvatili su i kako je blizina Sjedinjenih Američkih Država blagodat koju trebaju iskoristiti, što je moguće jedino uz dobro poznavanje engleskog.

Osim toga, većina mladih odlazi studirati u SAD i zemlje Latinske Amerike.

S navršene tri godine, djeca ovdje upisuju vrtić. Kada napune šest godina, odlaze u najniži razred osnovne škole gdje provode sljedećih pet godina. Nakon toga prelaze na predmetnu nastavu viših razreda i ondje ostaju četiri godine. Potom upisuju srednju školu koja ovisno o struci traje dvije, tri ili četiri godine.

Budući da su to međunarodne škole s djecom iz cijelog svijeta, puno se ulaže u znanje stranih jezika. Francuski, španjolski i engleski su najzastupljeniji.

Razredi imaju od 15 do 30 polaznika. Nastava počinje u 7.30 sati, a završava u 13.30 ili 16 sati, ovisno o dodatnim aktivnostima učenika. Školski sat traje 55 minuta.

U kantini djeca mogu kupiti sendvič, zobenu kašu, slatkiše, voće, a na raspolaganju im je i mikrovalna pećnica.

Razrednici se stalno mijenjaju, ne postoji slučaj da jedna osoba vodi isto odjeljenje nekoliko godina. Također, i djeca prelaze u druge razrede. Tako se sklapaju nova prijateljstva, iako dosta paze da ne izgube dotad stečena.

Nema ostajanja poslije škole na dodatnoj nastavi, sve se završi tijekom redovnih sati.

Profesori potiču uzajamno pomaganje i timski rad, tako da se često radi na zajedničkim projektima i prezentacijama u grupi od petero djece.

Obvezno moraju čitati lektire i to na sva tri jezika, ali po vlastitom izboru. Osim klasika književnosti, čak kao obveznu lektiru u nižim razredima imaju i stripove.

Religija nema mjesto u školi, ali djeca proučavaju tekstove iz Biblije kao kulturno bogatstvo.

Često odlaze na kratka putovanja u muzeje, galerije, tvornice... Jedan od predmeta koji slušaju je i tehnologija tijekom kojeg uče kako kupiti bicikl preko oglasnika prema željenim karakteristikama.

Brojčanih ocjena kao kod nas - nema. Svaki nastavnik na kraju godine roditelju govori o uspjehu njegovog djeteta. Također mu prilaže i testove.

Suradnja između škola je jako loša, osim u nogometnim natjecanjima. Sam rad u razredu je mješavina starih običaja i liberalnosti. Poštuje se učitelje i ravnatelje, ali i djeca su dosta opuštena.

Nitko nije opterećen da početkom godine mora imati najnovije tenisice. Svi nose stare dok se ne raspadnu.

Nije rijetkost da vidite učiteljice u jeans hlačama i japankama. Ravnatelji jedini nose košulje i kravate, a svako jutro jedan od njih ili sva trojica ispred škole dočekuju i pozdravljaju djecu i roditelje. Možete popričati s njima, dati im neku primjedbu ili dogovoriti sastanak.

Djelatnica škole također čeka na ulazu s kavom i čajem pa dok ispraćate dijete možete se okrijepiti.

U našoj školi ima preko 50 različitih nacija. Gotovo svaki učenik govori više od dva jezika, poneki i četiri.

U njoj je najvažnija tolerancija - njegovanje rodne i rasne jednakosti.

>> Pozdrav iz karipskog raja!
>> Hrvatica nakon potresa na Haitiju: Bojala sam se otmice djece!
>> Semana Santa ili Veliki tjedan
>> Iskustvo hrvatske obitelji koja je preživjela potres na Haitiju