Tog petka namjerno nisam čitala vijesti na internetu nego sam rezultate htjela čuti od nekoga uživo.
U međuvremenu je stigla poruka od prijatelja: "Velika Britanija je odlučila izaći iz Europske unije. Čekaju nas zanimljiva vremena".
To ne bi bio takav šok da se izlazak očekivao. Ankete su pokazivale podjednake šanse za obje opcije, no ipak s malom prednošću za ostanak u EU.
Nažalost, objavljen je službeni rezultat - 51.9 posto glasača želi izlazak!
I tako je britanski narod ostao podijeljen, što je najgora mogućnost za jedno društvo. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, no ljudi su često vođeni obećanjima političara.
Netko bi pomislio da su Britanci pametniji! Obećanja su stajala mnoge, a najprije premijera Davida Camerona koji je vodio tim za ostanak, iako je djelomično sam kriv za referendum.
Podsjetimo, on je 2013. na parlamentarnim izborima obećao preispitati položaj Velike Britanije unutar Europske unije i raspisati referendum o istom najkasnije 2017.
Rezultat je pokazao kako je Cameron sam sebi pucao u nogu.
Pobjednički tim vođen bivšim gradonačelnikom Londona Borisom Johnsonom istog jutra pokazao je svoju tamnu stranu.
U televizijskom programu gostovao je Nigel Farage i javno priznao kako je nemoguće ispuniti obećanje da će izlaskom iz Unije novci koji inače idu u Bruxelles, sada biti dodijeljeni britanskom zdravstvu.
"To je bila pogreška, nismo to smjeli govoriti ljudima", rekao je.
Dio njihove kampanje bio je temeljen na spomenutom obećanju i sigurno su tisuće ljudi glasali za izlazak upravo zbog njega.
Svi ljudi s kojima sam taj dan razgovarala glasali su za ostanak u Uniji i s podsmijehom pričali o Borisu Johnsonu te njegovim premijerskim ambicijama.
Što su se više Johnson i Farage prikazivali po medijima, to su mi neozbiljnije izgledali.
Ipak, oni su ljudi koji bi mogli voditi Veliku Britaniju, ako se zemlja ne pretvori u Malu Britaniju izlaskom Škotske.
Škoti su u sva 32 okruga većinski glasali za ostanak. Sjeverna Irska također s malo manjom razlikom, kao i London koji je jasno i glasno bio protiv izlaska.
No, teško je uspoređivati bogat multikulturalni grad s ostatkom zemlje. Od 30 okruga s najstarijim stanovništvom u Engleskoj, 27 je glasalo za izlazak, kao i 28 od 30 s najmanje visokoobrazovanih ljudi.
Okruzi koji tradicionalno podržavaju laburiste najviše su glasali za izlazak, čemu se njihova stranka zapravo protivila. Ironija je prevelika, a budućnost nejasna.
Britanska valuta s četvrtka na petak skakala je kao vlak smrti. Pala je na najnižu razinu od 1985.
Kako bi to moglo utjecati na druge zemlje? Jedan mali primjer dolazi sa španjolskog otoka na kojem živi oko 95 tisuća ljudi.
Kako Britanci čine većinu turista na Menorci, strahuje se da bi otok mogao izgubiti milijune eura zbog Brexita.
Hoće li se ova povijesna odluka odraziti na hrvatsku turističku sezonu? Možda je rano za reći jer se čini da život nastavlja normalnim tijekom, barem u Londonu. No, jedno je sigurno, građani Londona nisu sretni rezultatom, a u tom gradu se najviše zarađuje i troši.
Što preostaje nama useljenicima u Velikoj Britaniji? Zasad se još sve čini pod kontrolom jer izlazak iz Europske unije ne ide tako brzo.
Sjećam se financijskog kraha s početka 2008. godine, u to vrijeme sam živjela u New Yorku.
Od "američkog sna" iz 2007. brzinski je uslijedilo mrtvo razdoblje bez ikakvog posla. Riječ "kriza" doslovno mi se uvukla pod kožu - od SAD-a do Španjolske, Francuske i Londona. Nadam se da se taj scenarij neće ponoviti.
Da bi šok bio potpuniji, nakon Sjeverne Irske i Engleska je dvaput u manje od tjedan dana "izašla" iz Europe - iz Unije i s nogometnog prvenstva.
Island, zemlja s 325 tisuća stanovnika doslovno je "isprašila" mnogo poznatiju reprezentaciju. Njihov pomoćni trener po zanimanju je stomatolog, a neki od igrača imaju "pravi" posao, dok im nogomet dođe onako usput.
Dalo bi se od njih mnogo toga naučiti - od činjenice kako riješiti financijsku krizu do igranja posebnog nogometa.
Draga Marija, nije problem u tomu što je ekipa u Londonu bila ZA ostanak a ipak se pokazalo, većina PROTIV ostanka nego je problem u tomu što se jedna vrlo glasna i agresivna manjina počela ponašati na način "ma dobro vam je samo vi to eto ne razumijete". Kad većina onih koji donose novac u kasu kao obični ljudi krenu osjećati kako im ta ekipa kroz medije baš to govori (a oni se samo još više bogate) ma dobro vam je i što hoćete, mi doista ne razumijemo u čemu je problem onda se dobije - to - što - se - dobije.