navigacija Vijesti
Tuga Tarle

Iskusna hrvatska diplomatkinja: Za sve koji su otišli iz domovine, povratak je nemoguć. To je iluzija!

Na kraju promocije autorica je pročitala jedan ulomak iz knjige i simboličnu Mašinu rečenicu: "Prije nego što smo otišli u Australiju, bili smo siromašni, ali sretni"

Foto: Snježana Herek

"Moja australska priča", naziv je romana književnice i publicistkinje Tuge Tarle, inače profesionalne diplomatkinje u mirovini i angažirane promotorice hrvatske kulture u svijetu (Čile, Španjolska, Australija, Slovačka).

Svoje najnovije djelo autorica je nedavno predstavila u Hrvatskom centru u Beču.

>> Vojsku odlazećih čeka bolna starost u iseljeništvu

"Ovo je nostalgična, ali i poučna priča o problemima iseljeništva, jednako namijenjena djeci i odraslima", rekao je moderator Petar Tyran, nazvavši svoju gošću "glasnogovornicom iseljene Hrvatske, ali i iseljenih i prognanih".

Istaknuo je kako knjigu obilježavaju autentični razgovori i bilješke iz pisama koje je tada jedanaestogodišnja autoričina kći Maša iz Australije slala prijateljima u Hrvatskoj.

Različita zbivanja i iskustvo glavne junakinje u ranim godinama života, bez znanja stranog jezika i u drukčijem okruženju od onoga iz kojega je "iščupana", natjerali su je na ne baš jednostavno i bezbolno prilagođavanje novim uvjetima življenja, dobro poznato iseljenim Hrvatima diljem svijeta.

"Živjela sam u snu dok me Australija nije otrijeznila", naglasila je Tarle, dodavši kako je na daleki kontinent došla sa suprugom i četvero djece 1989. godine, "slušajući krasne priče svojih, već iseljenih prijatelja".

"Rijetko razmišljamo što to znači za dijete kada u tim godinama promijeni sredinu", pojasnila je, napomenuvši kako je Maša progovorila o životno važnim stvarima.

"Knjiga s njezinim pričama šalje jasne poruke svima onima koji su napustili svoju domovinu", otkrio je Tyran.

"U svojoj diplomatskoj karijeri prošla sam mnoge zemlje, od Novog Zelanda do Ekvadora, i nigdje nisam srela Hrvata koji nije sanjao domovinu", priznala je Tarle, naglasivši kako ju je vjerojatno i to nagnalo da za svoj doktorski studij odabere temu "Hrvatska dijaspora i mit o povratku" te progovori o potrebi čovjeka da, kako je rekla, "bude doma".

"Za sve koji su otišli iz domovine, povratak je nemoguć. To je iluzija, jer dođu djeca, unuci, druge obveze i sve to postaje neostvarivo, a nostalgija je sve snažnija", potvrdila je autorica knjige.

Na upit gdje je hrvatsko iseljeništvo najjače, odgovorila je: "U Čileu, iako nije uspjelo sačuvati hrvatski jezik, za razliku od Hrvata u Ekvadoru, koji i dandanas govore hrvatski".

Na kraju promocije Tuga Tarle pročitala je jedan ulomak iz knjige i simboličnu Mašinu rečenicu: "Prije nego što smo otišli u Australiju, bili smo siromašni, ali sretni".

"To je snažna emotivna poruka svima onima koji su napustili ili se spremaju napustiti svoju domovinu", zaključio je Tyran.

Glazbeni okvir promociji dao je poznati hrvatski glazbenik s bečkom adresom Josip Čenić prigodnim izborom pjesama, uz pratnju na gitari.

Događaju je bila prisutna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković.

>> Dok se gubio po svijetu, u Hrvatskoj ga je čekalo bogatstvo

Ocijeni:

1 2 3 4 5

3 (36 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

76
Registracija
  • zagorac2 zagorac2

    10.03.2017 u 11:00h

    ovo pitanje iseljenika je daleko kompleksnije i slozenije nego ova gospodja prikazuje - zivim u Astraliji od 1969, govorim engleski ali govorim i perfekt koliko je to moguce i moj Hrvatski jezik i tocno je da je povratak u domovinu nemoguca misija ali ne financijska nego vise politicka i narod koji zivi u Hrvatskoj - np. uvjek kad sam dosao na godisnji u Hrvatsku bio sam kompletno stranac za vas i ocekivalo se od mene da ostavim novac i da exspres odem od kud sam i dosao - gdje sam god nesto pitao ili otvorio neka vrata svigdje korupcija, bezobrazluk i lopovluk a to je nesto sta u Australiji ne postoji ili ako postoji onda to ipak nije toliko primitivno i prostacki i ako ih uhvate nema razlike tko je tko ide u zatvor ili gubi poziciju bez razlike koliko velik bio, dok u Hrvatskoj za svu tu korupciju, lopovluk i td. dobivaju nagrade - vasi novinari bi kod nas bili u zatvorima ili u najboljem slucaju izgubili bi novinarsku licencu a kod vas nema clanka koji nije laz ili neka uvreda i to najvise se vrijedja Hrvatske svijetski priznate vrijednosti ko np. gospodja predsjednica i kod vas je to tako zvana demokracija a u svijetu je to kriminal - i u takovu drzavu za nas nema povratka, a da ceznja za domovinom nikad ne umire to je tocno ali nije tocno da smo otisli zato jer smo bili sretni nego bas zato jer nismo bili sretni
    44 92% 4
  • bludnisin

    10.03.2017 u 10:22h

    Laž, bio je veliki povratak mladih australskih Hrvata u Hr. Ljudi su puni želje i strasti došli uložiti u posao u domovini. Što se dogodilo? Nakon par god svi se vratili nazad u Australiju. Ubila ih birokracija, poslovni mentalitet i pravni kaos. Porez na porez, namet na namet itd. Upravo ono zbog čega mladi odlaze, izuzev nezaposlenosti.
    42 93% 3
  • narod1 narod1

    10.03.2017 u 09:50h

    Naš narod je naivan i plitak. Uz to ne uči iz vlastitog iskustva pa uvijek iznova mladi hrle na taj zapad. Dragi ljudi, iskreno ću vam reći, nema više zapada. Svijet je jedna posuda sa globalnom ekonomijom. Nijedna zapadna zemlja više nije otok i uništava ih jeftinija konkurencija sa istoka. Znači egzistencija na tom zapadu je daleko od sigurne, nisu to više ona vremena. Vaš odlazak time je rizičniji od odlaska Hrvata prije 30 godina. Ako morate ići, otiđite u najbliše zemlje kao Austrija npr. Već Njemačka je predaleko
    Komentar je uređen 10.03.2017 u 09:52h
    24 77% 7
  • dba dba

    13.03.2017 u 03:02h

    "Prije nego što smo otišli u Australiju, bili smo siromašni, ali sretni" - obicna floskula koja danas vise ne vrijedi. Mozda je vrijedila prije 30-40-50 godina, ali ne i u doba Interneta kakav je danas. Treba se zapitati sto je gdja. Tuga napravila za Australske hrvate u zabiti New South Wales-a ili SA? Sto tocno? Nista. Da li je jednom posjetila te jadne ljude koji nemaju vise nigdje nikog i nakon toliko godina izolacije zaboravili su i hrvatski jezik, a kamoli engleski (koji nikad nisu ni naucili)? Ti ljudi, gdja Tuga, finincirali su dijelom vas i sav drugi diplomatski zbor na ovome kontinentu. Kako pitate se? Lako. Kroz slanje silnog novca svojima u domovini, pomazuci majku, oca, brata i tko zna koliko drugih. Trosenjem tog novca, placao se porez, nije li? I punila drzavna blagajna, koju ste nemilice trosili. I sada, umjesto da pomognete da se tim ljudima omoguci dostojanstven kraj zivota na svojoj rodnoj grudi, vi laprdate kako se ne mogu vratiti. A gdje to da se vrate? Gdje? Kad za jedan hebeni papir morate obilaziti javne biljeznike, ustanove, sudove, sve to sto na zapadu (AU) ne postoji. Pazite radi jednog ć koje je ovdje ch u prezimenu, hr. drzava radi ljudima ogroman problem. Sto bi ljudi trebali, traziti od zapadne zemlje da pise dokumente sa hr. dijalektrikom? Ja sam zadnjih 15g vani. Od 32 u domovini, mislim da vrlo dobro znam kako funkcionira hrvatski sustav. Dapace, bio sam Visi savjetnik u jednom od ministarstava prije odlaska (plus dosta toga u privatnom sektoru). Nisam bio siromasan, ali sam bio ponizavan. Bezbroj puta. Ovdje imam visoko dignuto celo i nedam se ponizavati poslodavcima. Sretan sam i ponosan sto mi je omoguceno da ovdje napravim vise nego za 'dva zivota' u domovini, gdje moras biti 'debelo premazan' da bi 'uspio'. I debelo povezan robno-robnim vezicama. I kako da se onda ti ljudi vrate?
    0 0% 0
  • abcdefghij abcdefghij

    12.03.2017 u 08:47h

    Nitko se niti nevraca a onih par procenata sta se je pokusalo vratiti dosli su nazad.
    0 0% 0
  • stipe55 stipe55

    12.03.2017 u 01:24h

    iz australije i kanade se nevraćaju jer nemaju ni sa čime godišnji napravit treba 20.000 dolara za familiju i to je tako od pamtivjeka a ova baba samo laprda a naš minhen je ko i zagreb ljudi rade idu kući grade kao i stare generacije šesdesetih god.
    1 50% 1
Pregledaj sve komentare