Na obali rijeke Rajne u Mannheimu u subotu je održana večer poezije na kojoj je autorica Marijana Dokoza govorila o zbirci poezije “Prijestupnici” koju je napisala zajedno s pjesnikom Josipom Horvatom Macadom. Autorica je otkrila kako je došlo do suradnje s J.H.Macadom te istaknula kako joj je bila iznimna čast surađivati s autorom koji piše poeziju koja potiče na promišljanje, a što je jedna od uloga pjesnika.
– Uspije li pjesnik svojim stihovima nagnati na razmišljanje čitatelja i potaknuti ga da na svijet, makar na trenutak, pogleda drugačijim očima, onda je ispunio svrhu, a J.H. Macado, svakako to čini. Njegovi stihovi ne ostavljaju mjesta ravnodušnosti, rekla je Marijana Dokoza.
Kazala je kako je često pitaju koliko je istine u onome što pjesnik piše, ali i istaknula da je istina u svakom čitatelju.
POVEZANI ČLANCI:
– U svakom stihu ima istine. Ne mora to biti nužno autorova istina, može i onoga tko je dotaknuo misli autora. Ako pjesnik dovoljno vlada stihom, stih će nekima biti poput šibe, a nekima poput melema. Ovisi o istini koju sami nose u sebi, rekla je Marijana Dokoza.
“Prijestupnici” su pisani kao razgovor dvoje ljudi, muškarca i žene koji kroz stihove iznose svoju istinu, a budući da je na večeri poezije bilo i bračnih parova, neki od njih su čitali poeziju te na tako održali “svoj ljubavni razgovor”.
Poseban pečat cijeloj večeri dala je djevojka Nataša, koja je u Mannheim stigla iz Zagreba. Nataša živi u Centru za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju Tuškanac u Zagrebu. U Mannheimu na večeri poezije je otpjevala nekoliko pjesama.
Marijana Dokoza je istaknula kako je sretna što je upoznala Natašu, jako emotivnu djevojku koja u svom centru u Zagrebu pomaže mlađima od sebe, a koja je doista dala jedan izniman i drugačiji pečat cijeloj večeri.
– I Nataša ima svoju priču, svoje stihove, svoju istinu. Baš kao i svi mi. Tu istinu će netko pretočiti u stihove, a netko će je samo živjeti, rekla je Marijana Dokoza.
