Sjećanje na prijatelja na dan kada je otišao

Od kad su nam prijatelji došli postali smo siromašni, beskućnici i robovi u vlastitoj zemlji, pa bježimo u Irsku, Njemačku, Kanadu, ... do Australije! ... Valjda nisu oni krivi?

Slažem se pipničar, takvih terorista nema puno u svijetu.

Teroristi nisu dobro došli u Zagreb.

Zvonku Bušiću ZA SVE TI HVALA! Dok slušam zvonjavu crkvenih zvona Ja vidim masu ljudi koja uz tvoj odar kleči I zemlja u muku kako čeka da te udomi ona, Pa osjećam slabost i nemam nikakvih riječi. Osjetno drhtim, grozanzan me grč steže, Te prožimaju boli, zaprepašćuje me zbilja, Što nam je Hrvatska, legendarni viteže, Iz dana u dan sve dalje od cilja. Zalud su joj, nažalost, podnijete žrtve Kada se korovi množe na svakoj njenoj njivi A i je grobari već vuku među mrtve. Ali ne vrijedi se žaliti, sami smo tome krivi. Žbiri je opet muče kako god im se prohtije, U vrat su joj zarili svoje prljave kandže Jezivo na nju sikću, k'o otrovnice zmije I okrutno je gaze orijunaške bakandže. Uvidjevvši njeno veoma tragično stanje, Rastočilo te je ono i neopisivo dojmilo, Uništilo ti radost, zgazilo tvoje nadanje, Sasvim te je dotuklo i nemilosrdno slomilo. Nailazeći svakodnevno na mnoštvo raznih zala Iznemogao si, pa podignuo na se ruku, Mučeniče moj dragi – nek ti je za sve hvala I nek te anđeli prate kroz vječnu luku!

Nema puno takvih ljudi kao sto je bio Zvonko. Hrvatsku je neizmjerno volio i ona ga je na neki nacin ubila.