Susret sa starom majkom nakon toliko desetljeća

Dva lika neumorno rade na tome da nas još bude po grobljima u tuđini: Milanović i Karamarko.

Tuzna prica o jos tuznijim sudbinama. A koliko ih je takvih?

Tuzna prica o jos tuznijim sudbinama. A koliko ih je takvih?

Tajme clanak jako rastuzil

Našima Političarima je dobro oni su sebe i svoje obezbedili a što svaki dan iz Hrvatske odlaze to njih nije briga što če mnogi natapat jastuke suzama kad uvečer legnu sram neki bude ali doče svaki od njih pred zid jednog dana NADAM SE?

Zasta su hrvati ginuli Da politicari dobro i bogato zive

Odličan članak!

,,,,nije ni-jedna majka,,,majka,,dijete odbacila,,,,,,poslala ga je u svijet da si izbori mjesto,,,i nadje priliku da zivi,,,,da pronadje buducnost,,koja mu je bila uskracena u domovini,,ona ga nije poslala da umre vec da bude borac,, zivotni putevi su cudni,,sudbine,,,da je sto biosto bio pun jela a drzava napravljena po mjeri dostojnog HRvata manje bi nas otislo a jos vise bi se vracalo,,,,,,,,primjera ima i u sadasnjosti,,,,,nas najveci neprijatelj (iseljavanje) za takvo sto snosimo mi sami odgovornost , odnosno nasi izabrani domaci vodeci politicari,,,,,,oni nas tjeraju od kuce i nedozvoljavaju nam povratak,,,svojim politickim posesivizmom i moralnom pokvarenoscu,

Treba to titu i njegove barabe pitati,tko je taj sav hrvatski narod poubijao ,rastjerao u pecalbe.otome ni do danas nitko niti pise prica ,niti arhiva nije na vidiku.to je ta gorka istina o hrvatima.

Svaka čast autoru teksta,priča je vrlo dirljiva,žalosna ali i poučna ona nas podsjeća da. To što je još ostalo u srcu pod svaku cijenu trebamo očuvati kod kuće.

Moj je pokojni susjed Marko dosao na Novi Zeland na slican nacin i u slicno vrijeme kao Tonci, preko Sydneya gdje se zadrzao 4 mjeseca a onda Auckland. Sam, bez porodice i familije, samo jedan daljnji rodjak koji je potom nazalost izgubio zivot na gradjevini. Marko je bio dobre duse i posten a to je netko iskoristio i u toku 60ih godina mu je priljepio etiketu hrvatskog nacionaliste - vrata u SFRJ gdje su mu zivjeli roditelji su mu bila zauvjek zatvorena do raspada te drzave, kada je do toga doslo i on je vec bio u godinama i igdje ikog u Hrvatskoj, ni majci ni ocu na sahrane nije kao sto je spomenuto mogao otici, poslije njihove smrti familija je razgrabila sve sto je trebao pravno naslijediti. Tu mi je pricu ispricao 2004 i posli toga sam ga vidio svega 2-3 puta prije nego sto je umro, te poslijednje 2 godine zivota je zivio kao pustinjak, povucen sam u sebe, neobrijan i zapusten, ne liceci na onog urednog gospodina susjeda Marka koga je cijeli kraj poznavao po srdacnosti. Sahranjen je samo u prisustvu sluzbenika opcine, nisam ni znao kad je bila sahrana da budem makar jedini.

Gdje je mjesto ponovnog susreta? Kad nas vjetar digne, jednog dana u visine, spojit ce se ona nasa pocetna energija i postat ce jedno. Tijelo ce ostati tamo gdje se zatekne, ali dusa... moja dusa ce lebdjeti iznad moje ravne Slavonije!