Nema iseljenika koji se nije odmah po dolasku pokajao

Nema iseljenika koji nije rekao Hvala bogu necu vise raditi 3 mjeseca bez plate i raditi za ove nase uhljebe i politicare koji nerade nista.

Zivim u Njemackoj 20 godina i nisam procitao bolji clanak o nama iseljenicima.Potpisujem svaku recenicu.Bravo!

Jedna od ti što su su se pokajali sam i Ja.Prvi dan kad sam došla ajme Bože moj što mi je ovo tribalo i pomislila sam dobro je da me nitko od moji prijatelja nevidi u koji sam stan ušla i koji su mi posao ponudili katastrofa.

Pokajali su su se zato što prije nisu pobijegli iz crne rupe.

Najcesci razlog nezadovoljnom covjeku da ostane u bijedi u nepotisticnoj drzavi je strah od neizvjesnosti i promjena - nesto poput treme pred nastup ili pred pisanje ispita, bez obzira na to sto si spreman. Nakon sto kulturoloski sok bude prevladan (6 mjeseci do godine dana) covjek se preporodi u novoj uredjenoj drzavi. RH je dolaskom siline ljudi sa istoka postala plemenska drzava u kojoj se 100% u gradskoj upravi i poduzecima zaposljava preko voze i rodbine, 90% (ipak im treba i poneki diplomirani inzenjer elektrotehnike) u HEPu i ostalim drzavnim sluzbama. Za obrazovanog i strucnog individualca u RH nema buducnosti.

"Kad vidim naslovnice novina u Hrvatskoj..." Slažem se. Mladi ljudi više odlaze zbog nepodnošljive razine trovanja ovog naroda putem medija, što je očigledna obavještajna aktivnost protiv države. Nadam se da će se Plenkovićeve tajne službe posvetiti pitanju tko i za čiji interes posjeduje medije u Hrvatskoj i tko stoji uza trovanja naroda pesimizmom koji tjera na odlazak. To je prioritet hrvatske vlade.

Ja sam 38 G. u Njemackoj. Rad i disciplina su preduvijeti svega. HR je nazadna balkanska drzava, neobradenih polja, puna benada, Alkoholizam, siromastvo, nezaposlenost, aljkavost, nemar,... . Zivjeti u HR pod tim uvijetima je nemoguce. HR dolje sve znaju, mudruju,, ... .Piju kavice i brbljaju, a namjestanje penzija, invaliditeta, Diploma i Titula daje svoje plodove u nesposobnosti takozvane "Inteligencije ili Elite" u HR. Stanje HR je plod ovog balkanskog nacina zivota. Naravno da nitko ne bih napustio Domovinu ako bih u njoj mogao pristojno zivjeti. Ali promatraj proslost. S prvim parnim Brodovima su Hrvati selili po svijetu, dakle vise od 100 Godina, dakle HR s svojim umnim potencijalom ne moze nikad stvoriti zivot svom gradanu na nivou srednjeevropljana. Zato se sele i danas Hrvati iz te drzavice u tudi svijet.

Koliko ih se vratilo?Nitko....

Napustiti domovinu je odluka života a proces privikavanja na "novo" mora se shvatiti kao sasvim normalna stvar. Nostalgiju čim više potisnuti i posvetiti svu energiju životnom cilju i njega konzenkventno slijediti.Pokušati se čim prije privikavati reda i rasporeda.Redoviti odlazak naa posao,plačanje stanarine i ostalih troškova određenim rokom sasvim je razumljivo a uz redovitu plaću bez poteškoča. Možda če te i prvi dodijeljeni posao u firmi smatrati podcijenjenim ali ustrajnost če sigurno biti nagrađena. Tražiti kontakt sa domačim stanovništvom zbog bržeg ućenja jezika i navika. Prirođena težnja družiti se sa "svojima" usporava asimilaciju a rodoljublje zbog toga nikako ne trpi. Iz udaljenosti se Domovina cijeni i voli na neki drugačiji, iskreniji naćin. Ne naglašeno, nego po tiho i u sebi.Tvrda kora kruha koja se iz poćetka mora jesti smekšavati će polako a ponovni posjet svojim najmilijim u domovini postat če doživljaj godine.

Malobrojni zaposleni u realnom sektoru uzdrzavaju korumpirane strukture. I sami glasaci su "korumpirani" jer je vecina interesno povezano sa otporom da se smanje troskovi drzave. Namjesteni natjecaji, poslovi, projekti. Tko je sada kriv za ovo stanje kada je 90% pucanstva Hrvat-Katolik? Domovina je tamo gdje zakoni funkcioniraju i gdje vrijede ista pravila za sve.

aha, je, mozes misliti... niti sam se pokajao tada, niti se kajem danas nakon 15 godina. Jedino kaj sam se pitao zakaj nisam otisao ranije. Do sada sam pomogao nekolicini prijatelja i clanova obitelji da i oni odu i svi su mi rekli da nisu nikada donijeli bolju odluku od te. Najgore je ljudima koji moraju otici trbuhom za kruhom, oni uglavnom vecina tuguju za domovinom. Meni je domovina tamo gdje me postuju i gdje mogu pristojno zivjeti, za mene Hr to definitivno nije bila.

Vanka je super ako imaš obitelj ili jako dobre prijatelje koji su i sami već uspjeli, pa ti pomažu da i sam staneš na noge!....ako nemaš onda si na je bo!

Autorica piše neobjektivno. Dosta sam boravio u Švedskoj i Velikoj Britaniji pa znam o čemu govorim. Ne može se uspoređivati Švedska koja 120 godina nije ratovala na svom teritoriju sa Hrvatskom koju su u tom razdoblju pregazila tri strašna rata. Ne može se Hrvatska uspoređivati sa Velikom Britanijom. Bili su izbori kada sam bio tamo. Tačerica je u kampanji rekla "ovu zemlju nitko nije osvojio u zadnjih 900" godina. Da po Velikoj Britaniji danas šeču ubojice i silovatelji i da su neki od njih bili članovi parlamenta kao u Hrvatskoj - i oni bi razgovarali o tim stvarima i vjerujte mi bilo bi im lošije nego nama danas.

Gospodo "novinarka",koji je vas i vama slicnima "doprinos" situaciji u kojoj se nalazi drzava?? Odrastao sam van ovih prostora (na moju srecu) i nigdje nisam vidio toliko reketarenje i manipuliranje javnosti preko mas medija kao ovdje,strasno.

"Nema iseljenika koji se nije odmah po dolasku pokajao," Ima.

Ali se zato masa njih pokajala koja je vjerovala politicarima i ostala ovdje. Godine prosle, sve je gore i gore....

Što reći , ima svakakvih priča i loših i dobrih ali žalosno je to da u tako lijepoj zemlji mi neznamo organizirat i razviti dostojan i ponosan život, koji će temeljiti na radu , redu i ,,državnom,, moralu. Kad bii to uspijeli, vjerujte najvljepši je život u okruženju ,, domovine,, svojih predaka iako možeš zavoljet i poštivati državu u kojoj zarađuješ kruh i cijeniti je moraš kao svoju domovinu.

Ona priča o Adventu u Zagrebu. Pa to su samo štandovi sa kobasicama i rakijom. Ako ti to fali, onda ti fali i nešto više majke mi.

Ako se odlučiš živjeti negdje drugdje, onda je to negdje drugdje tvoja domovina, sve dok si tamo. A ne hrvatske bratske udruge i ostala sra.... više od polovine nekadašnjih iseljenika nije naučilo jezik zemlje u kojoj su, nisu naučili pisati, nisu imali prijatelja domorodca... danas su mladi drugačiji i sretno im bilo.

Ja sam otisla 1968 sa 18 godina ---sada mi je dobro-ali srce ponekad place...normalno je to-jer mi smo svi zwiteri...ni ovdje ni tamo!