Lažna slika gastarbajtera: Hrvati u Njemačkoj prve kredite dižu za luksuzne automobile i iPhone, dok u isto vrijeme preživljavaju u skučenim stanovima

lako nama pa mi smo vani,a tesko njima Kod kuce,vec trideset godina ista prica,nemam snage vise o tome diskutirat.i onako sto god kazes nasi hrvati sve bolje znaju..

20 mi je godina i ne pada mi napamet otići. Potencijal nam je strašan, polako ali sigurno sve ide nabolje...ne smijemo ignorirati duboku tranzicijsku krizu od sredine do kraja devedesetih koja je prema nekim pokazateljima bila puno gora nego ona u zemljama bivšeg istočnog bloka. To nam daje 16 godina pravog razvitka za našu domovinu što objektivno nije veliki broj godina, a pogledajte što smo sve postigli u tom kratkom razdoblju uz realno loše i u dobrom dijelu slučajeva kriminalno vodstvo.

Jako dobra i sadržajna analiza, Naime, ja sam 46 godina živio u Njemačkoj. Otišao sam kao klinac s 15 godina, ankon osnosvno škole. Imao sam sreće završio sam studij, koji je bio tražen i pristojno plaćen, tako da mi obitelj nije morala oskudjevati u svakodnevnom životu. Već dvije godine živim u kontinuitetu u Hrvatskoj i mogu reći, da mi koji dolazimo iz vana, vidimo puno stvari, koje po nama loše funkcioniraju, ali Hrvati u domovini su na to navikli i ne pričanjava im neki veći problem. Mene uništava papirologija, kopija od kopije zahtjevi i biljege, stajanje satima u redu pred nekim šalterom...sve je to za mene gubljenje vremena, jer sam cijeli život tako funkcionirano, da je vrijeme novac i da ga treba efikasno troštiti. Zato mi je prva godina bila dosta teška. Sad sam se donekle prilagodio stvarnosti, koju ne mogu mijenjati. Znači, prestao sam drugima soliti pamet, kako bi to trebalo napraviti ili kako bi nešto trebalo izgledati. Svjestan sam stanja u kojem se društvo nalazi i njegova odbijanja bilo kakvim promjenama, bez kojih nema signifikantnog napretka. Zato, parole, koje sam prije slušao: ako ti se ne sviđa, onda se vrati u Njemačku više ne komentiram. Jednom sam rekao, da su Slovaci, Česi, Poljaci , Mađari uspjeli samo zato, što su bili spremni ili prisiljeni sebe mijenjati, dok mi čekamo da se to samo od sebe, nekim čudom, dogodi.

hvala vam na ovako lijepom i istinitom clanku... Da! Oni zive siromasno, kao beskucnici... tuzno i jadno, ali ipak presretni kad vide sjaj u ocima ljudi i djece u Hrvatskoj kad ima dodju u zajednicku Domovinu i podjele sve stoo imaju i sto skupljaju i ustede tijekom godine odvajajuci od svojih usta...Svoj kriz nose i nosit ce ga dok su zivi u nadi da ce se ipak vratiti, a nikad nece...

U isto vrijeme u Hrvatskoj, kad je zadnji put izlazio novi iPhone, rijeka ljudi je čekala ponoć da se otvori trgovina i započme prodaja novog iPhona. Otkud njima lova?

O tome dali mi zivimo u iseljenistvu lazan zivot ili istinit dalo bi se diskutirati i to je jako opsirni pojam . Neki ga sigurno i zive . Ali iz svog iskustva mogu reci da sam nako godine i pol provedene izvan svoga doma sa svojom zenom i djecom uspio sagraditi normalan zivot i ne zivim u skucenom stanu vec u trosobnon sa 90 m kvadratnih i priustio sam svojoj obitelji ne od kredita vec od svoga novca pristojan automobil . Tako da dragi novinari nemojte iskrivljivati sliku svih nas iseljenika jer nismo svi isti .

Oprostite kaj tak reagiram na taj clanci te jeftine novinarije. Otisel sam 1965 iz te trule Juge ko petnajstgodisnjak.Bili smo sirotinje bez ista i icega. Danas imam dve Firme , jednu u Njemackoj jednu u Zagrebu. Sagradil sam dve kucece u okolici Minhena. Imam tri auta. Sve je placeno bez duga i sa postenim radom.A najvaznije imam dve zdrave unuke.Moja Mama i ja skupili smo dvesto tisuca maraka i dali to za obranu lepe nase.Danas neznamo de je ta lova zavrsila.To me i uopce ne interesira. Najvise nasih Hrvat isli su istim putem. Nisu samao ze sebe deleli nego i za Hrvatsku.Za pomoc Hrvatskoj nism uzimali kredite niti ih nismo trebali.Naravno ima ljudi kojima nije sve uspelo. Niko ni bil prisiljen tu doci niti tu ostati. Sljedeci tjedan bum dosel v Zagreb . Ovom Novinaru koj je taj clanak napisal predlazem sastank sa menom da mo malo popricam kak se u Njemackoj radi i zaradi. Njupa i pijaca su zabadava.

Novinar je totalna neznalica koja piše bedastoće! Živim u Njemačkoj već 10 godina, u 4 sobnom stanu sa zenom i dvoje djece, vozim VW Sharan 2013 god., kad sve platimo i stan, hranu i sve ostale i životne potrebe, opett nam ostaje prilična suma sa strane! Koliko se obitelji u HR može sa tim pohvaliti? I kad nam je tako loše i tako teško živimo zašto se Slavonija već skoro sva doselila k nama ovdje? Zašto svake godine 70.000 Hrvata iz cijele HR doseljava samo u Njemačku? Da ne pišem o Austriji, Irskoj, Švedskoj, itd...

iskreno, gdje je hrvat sa juga, jer vecinom juznjaci idu vani, veci stranac, gdje dozivljava vecu diskriminaciju, u zagrebu ili minhenu, sta je bolje ici negdje ili ostati doma, ja sam otisao i to bih preporucio svakom mladom covjeku, nije to iseljavanje, to je zivotna skola, upoznavanje raznih kultura i ljudi, ucenje radu i postivanju toga rada, dobro je i ostat i njegovat tradiciju, alo ovo sta vi pisete o mobitelima i skupim autima , to su lazi i dogme, sigurno da ima ljudi koji hoce odmah sve, ali da zive skuceno i da sparaju, to je proslost, mladi ljudi znaju zivjeti i u tome nije nista lose, netko padne na glavu kad se puno zaduzi, ali malo koja banka ce vam dat veliki kredit bez provjere, a kad se vec jednom ode i odvoji od matere i doma, isto je dali si u Zagrebu ili u Berlinu, cak kao juznjak sam puno vise diskriminacije dozivio u zagrebu nego bilo gdje u svijetu, a naucio sam se zivotu i postivanju vrijednosti tek vani, a ta klepetanja o hrvatstvu i ostanku doma, to je za malu dicu, ja ne priznajem granice i cijeli svijet je moja domovina tj planeta zemlja je domovina svakog covjeka, a mladi covjek ju treba sto vise vidjeti i doziviti.

Pa Kredit je za ljude, zato u domovini nova auta voze samo lopovi i političari

prosječan Hrvat u Hrvatskoj živi grofovski prema prosječnom gastajbajteru, što se tiče prehrane, stambenih uvjeta, normalnog ljudskog života. Sa polovnim mercesesima, mobitelima i sličnim bakračima samo varaju same sebe.

Ma najbolje cekati kod kuce i blejati u nebo nadajuci se da ce ova drzava proraditi (pa malo robovskog rada na sezonu, pa kuci i opet blejati), a onda dodju 30te i vise te nitko ne treba u HR, pa i dalje mozes blejati u nebo ili otici van.

Hrabrost će otići u nepoznato " trbuhom za kruhom" . Svaki početak je težak. kažete uzmu kredite za aute..... Njihova stvar. Ovdje i ne mogu uzeti nikakav kredit jer nemaju posla. To je bolna istina, zato razumijem svakog onog tkoo ne želi pokazati svojima i poznatima "težinu onoga što prolazi u tuđini, jer doma mu je sigurno bilo još gore". Ina koncu zašto da netko likuje nad njegovom nevoljom kad mu pomoći neće "osim lažnog suosjećanja a nakon toga tračanja." Glavu gore" Gastarbajeteri " mnogi su uspijeli vi hoćete . Sa svojim novcima radite što želite jer vi ste ih zaradili. Naši savjeti vam ne trebaju. Sretno i nakon auta uštedite nešto i za crne dane jer ovdje " ne teče med i mlijeko" osim onima opće poznatim.

Hrvati u njemackoj mozda zive u skucenim stanovima ali imaju posao placaju u mirovinski fond auto i to dobar auto im treba kako bi najmanje dva puta godišnji mogli u domovinu ne da se hvale nego kako bi bez problema i sretno stigli kuci dok mnogi trideset-cetrdeset godisnjaci u Hrvatskoj zive sa svojim roditeljima nigdje ne rade i šta je sad bolje

Joj, pa dobro je da svi u HR saznaju kako je biti iseljenik. Nekima je jako dobro u HR a nekima je jako lose vani. Radimo vani da non-stop pomazemo svojjima i postanemo ismijavani. Zamislite kako to boli ,ali toi to su samo dodatne boli na sve druge (nedostatak rodbine i prijatelja, svoga rodnog mjesta, mirisa nase kuhinje, ljepote koje malo gdje ima itd.) Pa ismijavajte se, to je sto mozete postici umjesto da se savjetujete i nesto pametno naucite od iseljenika. Volim i patim zbog moje Hrvatske cijeli Zivot!!!!

To je hrvatski mentalni sklop, ostao od socijalizma, gdje inflacija pojede pola novaca. Bit ce, pomagaj Zivi Zid , kriv mamic, krivi lopovi!

Ovo je još jedan propagandni tekst kojim se vejerojatno hoće spriječiti odljev mladih ljudi, posebice mladih stručnjaka iz domovine. Cilj teksta je pozitivan, ali način i kakve su sve neistine ovdje navedene je potpuno negativan. Istina ima jedan broj nasnas "Gastarbeitera" koji još žive u malim stanovima i koje muči jaka nostalgija za rodnim krajem. No zapitajmo se koja je to kategorija ljudi. To su uglavnom oni koji su planirali doći na nekoliko godina, dobro uštedjeti i vratiti se doma, s velikim autom, izgraditi veleljepnu kuću...biti netko i nešto. Dobro uštedjeti, znači ne plaćati visoku stanarinu, ne trošiti na izlaske, kino, kazališta, muzeje, koncerte, izložbe... a pri tome dobro zaraditi. Takav asketski život ostavlja mnogo vremena za razmišljanje, a nostalgija se tu prva nameće. Tko dobro zaradi i uspije, njemu će se isplatiti odricanja, a tko ne, onda slijedi razočarenje. Ipak druga, znatno brojnija kategorija naših ljudi odlučila je drukčije živjeti. Oni nisu negdašnji "radnici na privremenom radu u inozemstvu" već sa svojim obiteljima potpuno integrirani žive kao i svi ostali građani ovog društva. Glumci, sportaši, novinari, glazbenici, slikari, liječnici, inženjeri, arhitekti, uspješni veliki i mali poduzetnici, vlasnici nekretnina... samo su dio kojih se trenutačno mogu sjetiti i koje osobno znam. Svima je nama početak bio manje više težak, a kad se sve puzzle slože onda ne ostane dosta mjesta za nostalgiju, tim prije jer "Saraj´vo nije što je nekad bilo"

Materijalno ugodan život košta svuda! Ako mi je želja voziti BMW i imati najskuplji mobitel, a to si mogu priuštiti- zašto ne!? Znam ja ljudi koji idu iz duga u dug, znam neke koji kojima je njem. FINA zatvorila žiro račun, ali ti isti odlaze sa BMW 7 ili Porsche Cayenne 3x godišnje u HR. Ima ljudi koji prihvate žgaravicu kao nužno zlo takvog načina života, a žive u vlažnim i skučenim stanovima. Ali ima i ljudi koji si to sve bez problema mogu priuštiti, mogu kupiti kuću i šta ja znam. Ovako paušalno opisati sve Hrvate koji dođu u Njemačku je potpuno krivo i ne odgovori stvarnosti.

Radim 21 godinu vani, Skotska, Engleska, Danska, holandija. Idem tamo di bolje placaju moju struku, u Hrvatsku se vracam redovito, sagradio sam dvije kuce u Hrvatskoj, aute mijenjamo svake tri godine, I sve bez ikakvog kredita. Moja zena je ludaa zbog gadgeta koje mjenjam svaki mjesec, djeca mi imaju sve sto im je potrebno, neke ekstra zahtjeve ispunim im ,ali znaju da ih moraju zasluziti. Radim 12-15 sati na dan, ali svoj posao shvacam I te kako ozbiljno, I moji poslodavci to cijene, I pravilno nagradjuju. Dok sam radio u Hrvatskoj, za deset godina sam uspio kupiti jedan video player na otplatu., radio sam takodjer 10-12 sati na dan, nakon deset godina sam se okrenuo iza sebe I pitao se sta sam napravio, kad sam shvatio da ni za jos deset godina necu vidjeti nikakve plodove svog rada,rekao sam dosta I bez ikakvog sentimenta otisao van.Kad se vracam u Hrvatsku, nemam puno drustva a I nije mi ni potrebno, sa svojom malom porodicom uzivamo u onom sto smo stekli za sve ovo vrijeme vani. I da ,I pripremam djecu da se vrate u Hrvatsku dobro opskrbljeni znanjem I financijski neovisna. Djeca su svjesna vec sad sta znaci zivot u Hrvatskoj ako radis u Hrcatskoj, ali kroz razgovor s njima vidim da znaju sto zele I vjerujem da ce se snaci jednom I u Hrvatskoj I njenoj administraciji.

E to je živa istina,bar za većinu ljudi koji su otišli gore. Ovdje pod ovrhama,blokadama,dužni i Bogu i vragu,a gore luxuz... Pa neka se vidi auto kada dođu na vikend...