Kako se osjećate, vi koji ste tada grabili za sebe, dok čitate ovo?
Nijemci su dali pristanak za osnivanje službene institucije, za skupljanje humanitarne pomoći, što mi je, dakako, znatno olakšalo aktivnosti u smislu legitimiteta, pogotovo ako se zna da su se i ovom ratnom situacijom neki koristili za nečasne radnje
Komentari 6
Tako je bilo po cijelom svijetu, gdje ima Hrvata, skupljala se pomoc za Hrvatski narod
Sjećam se početka ratnih mjeseci u Münchenu, svake subote bi bila organizirana hrvatska večer u velikoj pivnici gdje bi se održavale večere sa glazbom. Dolazili bi Mesić, fra Duka, Žarko Domjan i drugi koji su držali vatrene hrvatske govore. Znali su svirati Zlatni dukati, pjevati Tereza Kesovija i drugi. Nakon toga bi nas mlade poslali za stolove da skupljamo donacije. Dali bi nam velike košare za rublje i blokiće sa priznanicama. Davalo se u prosjeku po 50, 100 maraka, kako je tko mogao i htio. No bilo je i nekih koji su davali i po 1000 maraka. Mnogi od njih uopće nisu htjeli priznanice pa ih nismo ni pisali. Sav taj novac bi se iza pozornice stavljao u vreće i odvozio.
Nitko nikome ne brani da opiše svoje posebne aktivnosti,pogotovo one o ratnim i poratnim vremenima.Što u stvari Večernjak i potiče.
Gospodine Mayer, dobro je stvari zapisati , ali ima i onih koji su bili sudionici svih dogadanja u Rems-Murr pokrajini, a i sire te ich pamcenje jos dobro sluzi i znaju tko, kako i koliko je pomagao. Bilo je onihh ljudi koji su zeljeli da se o njima prica i velica ih se. Znam za tvoje donacije, sam,ti nebi to ostvario, da nije bilo jos ostalih udruga iz Waiblingena i okolice koje su podnjele najveci teret. Svaki od nas je najprije pomagao svojem mjestu i bliznjima, ali zajedno smo pomagali i ostalim potrebitima, puno a mogli smo i jos vise, (moje slepere ne moram nabrajati). Dobro je da se pise i objavi, ali istinito bez uvelicavanja "Ja" i nitko vise, ali je zalosno da to danas u Domovini nitko ne cita i ne zeli znati a ljudima iz Dijaspore zele uskratiti pravo glasa. O "ranim 90" tima mogao bih dobru knjigu napisati, ali tko to zeli cuti i citati. Zalosno
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
I mi smo osnovali hrvatski klub "Tomislav Dom blizu frankfurta i priredivali smo zabave,sazivali presse,obilazili crvene krizeve ,karitase ,apoteke ,angazirali ljude za prikupljanje svi mogucih stvari od hrane,lijekova ,invalidskih kolica,kreveta i medicinskih aparata.ja sam bio dijalize pacijent i tako bolestan sam dovozio slepere u hrvatsku.posto sam imao svo dijalizni aparat kuci napravio si dijalizu i odmah za njemacku po drugu robu,i tako je to trajalo dvije godine.