Pismo Hrvatice iz Kanade: Ovo vas čeka ako napustite domovinu...

Pa kad je tamo tako loše zašzo se ne vratite u Hrvatsku? Kod nas je med i mlijeko... Svaka vlada od 90 pa do danas vas poziva na povratak, ali rijetki su se vratili. Svi kukate kako vam je teško, kako puno radite i sl. A što vi mislite da se u Hrvatskoj ne radi??? Radi se i te kako ali za malu plaću. Dođite pa podijelite s nama našu stvarnost. Vjerujem da ćete se u roku godinu dana vratit odakle ste i došli i ¨voljeti¨ Hrvatsku iz daleka.

Svaka medalja ima lice i naličje takav i obaj tekst.

Najjaci su mi ti koji odu van pa zive kao duhovi, nisu se ni uklopili, nezadovoljni, za vas i nije zivot negdje van mjesta rodjenja, taj kozmololitski duh ili imas ili nemas u sebi. Moja je tetka otisla krajem osamdesetih u njemacku, danas ima restoran, caffe bar, staracki dom, sin joj ima kompaniju koja proizvodni rashladne sisteme za firme, hale , nebodere, tetka ima masu prijatelja nijemaca, poljaka, turaka, nikad nije pomisljala se vratiti, dom je tamo gdje ti je dobro, netko se rodi na selu pa postane svjetski covjek kako bi stari rekli, neki uvijek ostanu seljaci i to je tako

Otkrit ću vam tajnu zašto se ne vraćaju, jer većina nema ni za avionsku kartu do Hrvatske. Rade svakakve poslove na koje u Hrvatskoj ne bi pristali. Ali zapad je neumoljiv, ili radi što ti se ponudi ili krepaj od gladi.

Pa bolje je nebiti previše blizak sa susjedima, samo ti guraju nos u tvoja posla i nemaš slobodu. Družis se sa kime hoćeš u svoje vrijeme, a to za alzahamer su gluposti, ako njoj je, suđeno žena bi dobila i da je živila i u Hrvatskoj...

A sto se voli kukati. Tko ce te tu pitati kako si i ocekivati iskren odgovor. Sacica prijatelja i uska obitelj, ostale boli ona stvar. Ne brinii, draga ti, tu bi susjedi pali u nesvjest, zgrazali se i godinama pricalili o posudbi jednog jajeta. Najveci problem nasih iseljenika je romantiziranje ove sake jada koju nazivamo hrvatskom. Prvo i osnovno, draga ti, tu bi bez fakluteta i jake politice veze radila za minimalac, muz bi mozda i imao sanse ako jako dobro zna svoj zanat ili ako ima trazeni faklutet inace bi i ona radio za minimalac. Na kraju nebi imali nista osim minusa. Van se ide ako se ima desetljece iskustva u nekom zanatu ili desetljece iskustva s relevantnim fakulteteom ala tehnicki fakulteti ili medicina i onda opet kao nulta generacija malo pojedes govno za boljtak svoje djece. Kukaj ti kukaj, srecno, tu bi ti bilo deset puta gore..

Ako mislite da toga nema, odnosno da još i prije II. svjetskog rata nije bilo i u Hrvatskoj, varate se. Moja baka, pošto je imala "sreću" da joj je muž, udovac poginuo u prvom svjetskom ratu, uspjela j ao udovica naći dečka i s njim iz provincije doći Zagreb 1928. (za vrijme svjetske krize), gdje su i opet živjeli na rubu grada u nekomfornoj kućici od sobe i kuhinje samo sa strujom za rasvjetu, bez vodovoda, kanalizacije, kupaonice itd. I kad je jedan od njezinih susjeda u Zagrebu obudovio, ona je kao "provodadžinica" uspjela udati jednu svoju prijateljicu za tog čovjeka koji je mao pristojnu mirovinu. Nakon nekog vremena došla je prijateljica k njoj da joj posudi šalicu vr'nja (vrhnja), što je baka spremno učinila. Nakon nekog vremena, pošto prijateljica nje vraćala vrhnje, a baka joj to predbacila, prijateljica joj je donijela šalicu "mlijeka". ("Ja sam njoj posud'la šal'cu vr'nja, a ona men' vrn'la šal'cu mlijeka!") A zna bar za jedan slučaj u Kanadi kako su majka i kći - emigrantice iz Hrvatske ostale divljakuše pa nisu htjele preuzeti suvlasništvo na maloj parceli koja se nekako zagubila i pronašla u "jugoslovenskoj" i hrvatskoj zemljišnoj knjizi, a onda su ga one dobile u nasljeđe. No kad je kći (55) upitala majku (83) što da učini, ona je spremno odgovorila: "Ne uzimaj ništa, to je sigurno neki "scum" (muljaža)!"

Kako smo se opet doveli u situaciju masovnog iseljavanja iz Hrvatske? Nismo u Jugoslaviji. Nismo u ratnoj situaciji. Nema Turaka ili Mongola. Nismo u komunizmu ili nekoj diktaturi. U biti trebamo se i zapitati zašto se Hrvati iz iseljeništva ne žele vratiti u domovinu. To prokletstvo koje nas stoljećima prati je posljedica odustajanja Hrvata od morala i poštenja. Na svakom koraku korupcija. Oni koji uče Hrvate na misama o vrijednostima i sami su postali nemoralni. Nisam katolik ali znam što je kršćanstvo ali ovo u što vjeruje hrvatski narod nimalo ne liči na kršćanstvo. To je zapravo poganstvo dragi Hrvati. Ako netko misli kako nisam u pravu neka provjeri. Kako je krenulo ne samo da će se ostvariti prognoze o 3 milijuna Hrvata u domovini za kojih dvadesetak godina već će se taj broj korigirati pa će i dodatno pasti. Na kraju će nam se Arapi naseliti i Hrvati će postati manjina, a najvjerojatnije je izgledat ćemo na zemlju u kojoj svi žive u nekoliko urbanih središta, a ostatak će biti prazan ili popunjen starim stanovništvom.

Normalno je da je najljepše u svojoj zemlji.Gdje god dođeš ti si stranac. Novac tu ništa ne znači.A naši političari žive u Hrvatskoj i nama govore da idemo vanka!!!

Nisu Ameriku, Kanadu...naselila sirotija iz malih i siromašnih zemlja, naselile ju je sirotinja iz velikih i bogatih zemalja.

Bravo za tekst!!!

Hrvai samo kukaju. A ovi koji su otišli ne trebaju se ni vraćati. Neka njima njihovog inozemstva. Domovina se ne prodaje samo tako. A ako su već otišli onda ne trebaju soliti pamet nama domorocima jer ova zemlja više ne pripada njima. Oni su sad Kanađani, Švabe, Irci