U nizu hrvatskih znanstvenih predavanja proteklih dana i tjedana u austrijskom glavnom gradu i predavanje dr. sc. docenta Tomislava Galovića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod naslovom "Hrvatski filolog i povjesničar dr. Josip Nagy (1884. – 1981.) u ogledalu arhiva i arhivistike", održanog u Hrvatskom centru u Beču, izazvalo je zanimanje prisutnih bečkih i gradišćanskih Hrvata te njihovih austrijskih prijatelja.
Povod predavanju bilo je obilježavanje 100. godišnjice začetka arhivskih pregovora u Beču, a organizirala ga je Matica Hrvatska Beč, na čijem je čelu dr. Željka Caparin Vučur.
Kako nam je rekao povjesničar dr. Josip Seršić iz Beča, predavanje o ovom hrvatskom znanstveniku, inače djedu bečke Hrvatice dipl. ing. Marije Kirchner, bilo je "dobro posjećeno", unatoč tome što se istodobno na Bečkoj slavistici održavao simpozij o 150. obljetnici Hrvatsko-ugarske nagodbe.
"U skladu s podnaslovom Galovićeva predavanja o 100. obljetnici začetka arhivskih pregovora u Beču, predavač iz Zagreba otkrio je publici kako je sam Nagy pisao o Narodnoj starini i sudjelovanju u jednoj raspravi o sukcesiji austrijskih arhiva za Božić 1918. godine.
Govoreći o dugom, gotovo stoljetnom životnom i radnom vijeku Pažanina Josipa Nagya, hrvatskog povjesničara koji se školovao na otoku Pagu i Zadru, maturirao u Splitu, studij slavistike i povijesti upisao u Grazu, a završio u Beču, gdje je i 1906. doktorirao tezom o F. M. Appendiniju pod mentorstvom Vatroslava Jagića i Konstantina Josefa Jiričeka, docent Galović istaknuo je kako se Nagy bavio pomoćnim povijesnim znanostima, naročito arhivistikom, paleografijom te diplomatikom (povelje) i diplomacijom (međunarodna/vanjska politika).
"Najvažniji predmet Nagyeva rada bili su međunarodni arhivski pregovori, a od 1907. godine bio je zaposlen pri dalmatinskom namjesništvu u Zadru, potom pri Ministarstvu financija u Beču", napomenuo je predavač, dodavši kako je Nagy bio na visokoj dužnosti i u Zagrebu od 1919. do 1927. kao kraljevski vladin tajnik u Državnom arhivu. Potom je do 1947. godine radio i kao profesor diplomatske povijesti na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu.
"Docent Galović, uz brojna druga djela i sve moguće stručne članke, autor je i opširne bibliografije o Josipu Nagyu, koji je 1980. godine dobio nagradu za životno djelo i koji je tom prigodom u dobi od 96 godina rekao kako će i dalje nastaviti s radom", prepričao nam je dr. Seršić, dobro poznat bečkim Hrvatima po svojim istraživanjima povijesti Hrvata u Beču i Austriji.
Kako se moglo čuti na predavanju, neka od značajnijih Nagyevih djela su Nacrt latinske paleografije (1925.), Monumenta diplomatica: isprave iz doba hrvatske narodne dinastije (1925.), Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika (1931.), Sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru (1932.) i Josip Bersa (1933.).