Platon je davno napisao da "glazba daje dušu svemiru, krila umu, let mašti i život svemu što postoji". Kada ne pronalazimo riječi, glazba je tu da popuni prazninu. Ona nas tješi kada je srcu teško i ujedinjuje u trenucima radosti i slavlja. Posebno je to izraženo kada je u pitanju glazba vezana uz naše najdublje domoljubne osjećaje.
Sjećam se da sam kao dijete sa svojom učiteljicom i prijateljima iz razreda pjevala obožavanu himnu "America the Beautiful", s rukom na srcu, dok su naši glasovi unisono odzvanjali. Članak je 1893. godine napisala Katherine Lee Bates, inače profesorica engleskog jezika, duboko nadahnuta putovanjem kroz Ameriku. Poslije je elaborirala: "Jednoga dana moji kolege i ja odlučili smo otići na izlet, do 4267 metara visokoga vrha Pikes Peak. Unajmili smo prerijska kola. Kada smo se približili vrhu, morali smo sići s kola i nastaviti dalje na mazgama. Bila sam vrlo umorna. No kad sam vidjela taj pogled, osjetila sam ogromnu radost. Činilo se kao da su preda mnom prostrte sve ljepote Amerike". No mladu profesoricu nije nadahnula samo veličanstvena planina; bila je to samo jedna od stanica na putovanju kroz sve ljepote njezine rodne zemlje; od impresivnog Expo sajma u Chicagu –
Thine alabaster cities gleam (Blistaju tvoji bijeli gradovi)
preko žitnih polja u Kansasu –
For amber waves of grain (... tvoji jantarni žitni valovi)
do vrha Pikes Peak –
For purple mountain majesties (... i veličanstveni zalasci sunca nad planinama).
Njezina pjesma govori o svim bogatstvima američkog prostranstva; od Atlanskog do Tihog oceana, od obale do obale, ili – kako ona kaže –
from sea to shining sea (od sinjeg do sinjeg tvoga mora).
Riječ je zapravo o ljubavnoj priči dragoj domovini, o odi njezinoj ljepoti i raznolikosti. No to je ujedno i duboko domoljuban tekst koji opisuje ono na čemu bismo svi trebali biti zahvalni – na slobodi i neovisnosti.
O ljepoto pod koracima hodočasnika,
Koji proživješe teška vremena,
Pronoseć' bilo slobode
Kroz divljinu!
Također hvali i žrtvu američkih heroja koji su se borili za zemlju koju su voljeli više od života:
O ljepoto dokazana junaštva
U oslobodilačkom boju,
Onih koji volješe svoju zemlju povrh sebe,
Milošću većom od života!
Odlučila je nasloviti svoju pjesmu "America, the Fourth of July", referirajući se na američki Dan neovisnosti. (Naravno, u današnje vrijeme mnogi će povjesničari možda istaknuti da su doseljenici o kojima piše u dosta slučajeva teritorij "oslobodili" okrutnim genocidom protiv Indijanaca, ali to je već druga tema). Kako bilo, pjesma "America the Beautiful" i danas je iznimno cijenjena i redovno ju izvode umjetnici svih glazbenih žanrova – od klasičnog, country, hip-hop, čak i onih s punk rock scene. Nakon napada 11. rujna, postala je to jedna od domoljubnih pjesama koja se redovno izvodi na manifestacijama poput otvorenja Super Bowla ili Olimpijskih igara. Nikada mediji, ni "lijevi", ni "desni", nisu napadali "nacionalističku" retoriku u pjesmi "America the Beautiful". Štoviše, bilo koji političar – demokrat ili republikanac – koji bi kritizirao ovu omiljenu američku pjesmu posljedice bi itekako osjetio na sljedećim izborima.
Imajući to na umu, šokirao me članak u tjedniku Newsweek koji je objavljen 23. srpnja, a potpisuje ga američka "novinarka", u kojem – među brojnim nepotkrijepljenim i klevetničkim tvrdnjama – napada hrvatsku inačicu "America the Beautiful", pjesmu "Lijepa li si" Marka Perkovića Thompsona, tvrdeći da "vrvi stihovima nacionalističke retorike" te ga lažno kritizira da je svoj nastup započeo "ratnim pokličem". Sličnost ovih dvaju tekstova je zapanjujuća i novinarka, ako je prava, trebala bi na stihove pjesme "America the Beautiful" primijeniti iste kriterije koje upotrebljava za Thompsonov tekst. Perkovićeva navodna "nacionalistička retorika" ni jednom riječju ne dotiče se isključivosti, niti militarizma, ratovanja ili osvajačke politike kao sto je Bates pisala; tu su samo izrazi divljenja i strahopoštovanja prema ljepoti naše zemlje i ognjišta te naglašavanje jedinstva među svima nama, nešto što stalno ističe naš ponizni izbornik, Zlatko Dalić. A kako se u Zagrebu na dočeku naših Vatrenih okupilo pola milijuna ljudi – iz Zagorja, Slavonije, Hercegovine, Dalmacije, Like, Velebita, Neretve i Istre – postoji li prigodnija pjesma uz koju bi se taj događaj proslavio, no što je to Thompsonova "Lijepa li si"?
Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
O Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Lijepa li si!!!
Croatia is Beautiful – American Style
Plato wrote centuries ago that „music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination and life to everything.” When words fail us, music fills the void. It soothes us when our hearts are heavy and unifies us in times of joy and celebration. This is especially true with music that appeals to our deepest patriotic emotions.
As I child, I remember singing with my teacher and classmates the revered hymn „America the Beautiful“, hand on my heart, our voices rising together in unison. The text was written in 1893 by an English professor, Katherine Lee Bates, after being deeply inspired by a trip throughout America. As she put it later, “One day some of the other teachers and I decided to go on a trip to 14,000-foot Pikes Peak. We hired a prairie wagon. Near the top we had to leave the wagon and go the rest of the way on mules. I was very tired. But when I saw the view, I felt great joy. All the wonder of America seemed displayed there, with the sea-like expanse.” But the young professor was not inspired just by the majestic mountain; it was only one stop on her journey through the wonders of her native country, from the impressive World’s Fair in Chicago -
Thine alabaster cities gleam
To the wheat fields of Kansas –
For amber waves of grain
And from the top of Pikes Peak –
For purple mountain majesties
Her poem spoke of all the riches of the vast American nation, from the Atlantic ocean to the Pacific coast, coast to coast, or, as she put it,
from sea to shining sea.
It is really a love poem to her dear homeland, an ode to its beauty and diversity. But it is also a deeply patriotic text, describing as it does the things for which we should be grateful; for example, freedom and liberty.
O beautiful for pilgrim feet,
Whose stern, impassioned stress
A thoroughfare for freedom beat
Across the wilderness!
She praised as well the sacrifices made by American heroes who had fought to free the country they loved more than life itself:
O beautiful for heroes proved
In liberating strife,
Who more than self their country loved
And mercy more than life!
She ultimately entitled her poem: „America, the Fourth of July“, which is American Independence Day. (Of course, in more recent times, historians might point out that in many cases, territories were „liberated“ by settlers from Native Americans by means of cruel genocide, but that is another matter). At any rate, „America the Beautiful“ remains highly respected today and is regularly performed by musical artists from classical, country western, hip hop and even punk rock genres. After the attacks of 9-11, it has become a patriotic regular at events such as the Super Bowl and the Olympics. There have never been media attacks from the „left“ or the „right“ against the „nationalist“ rhetoric contained in „America the Beautiful“. In fact, any American politician – Democrat or Republican - criticizing the beloved American poem and song would reap the consequences at the ballot box.
Having that in mind, it was shocking to read a „Newsweek“ article of July 23, by an American „journalist“, in which, among other unsubstantiated and slanderous claims, she attacked the Croatian equivalent of „America the Beautiful“, Marko Perkovic's „Lijepa li si“ as a song „with lyrics steeped in nationalist rhetoric“ and criticized him for (falsely) beginning his performance with a „battle cry“. The parallels between the two texts are striking, and the journalist might do well to apply the same criteria „America the Beautiful“ that she uses for „Lijepa li si“. Perkovic's alleged „nationalist rhetoric“ makes no reference to exclusivism, nor to militarism, warfare, or acts of territorial appropriation of which Bates writes; there are only words of wonder and awe at the beauty of our country and ogništa, and expressions of the unity between us all. And as the 500,000 fans on Zagreb's main square came together in patriotic support and admiration for our Vatreni and their humble and victorious selector Zlatko Dalić – fans from Zagorje, Slavonia, Hercegovina, Dalmatia, Lika, Velebit, Neretva, and Istra, what more appropriate song to celebrate by?
„How Beautiful You Are“
Every time I think of you, a tear comes to my eye,
And the memories come alive
Of "every inch of my native ground" (every inch of the region in which I was born)and its traditions
I recognize your beauty
And it awakens my love
when I am with you, my heart
beats stronger and grows immense.
Hey, Zagora, how beautiful you are
Slavonia, you're golden
Herceg-Bosno, a proud heart
Dalmatia, my sea
One soul, though we are two
Greetings to Lika, and proud Velebit
When the Neretva heads towards the sea
then call me up in your memory
be the theme of my song
in honor all of those who have gone
Come on, Istra and Zagorje
Let us raise up our three colors
Let us embrace in front of everybody
let them see how many of us there are ("that we exist")