Krešimir Ćosić bio je naš slavni košarkaš i prvi Hrvat uvršten u Košarkašku kuću slavnih (Basketball Hall of Fame, 1996.). Bio je i prvi neamerikanac izabran na draftu američke profesionalne košarkaške lige.
Proglašen je najboljim igračem Europe 1971. i 1975. godine, a uvršten je i među 50 igrača svih vremena koji su najviše pridonijeli Euroligi. Prvi je igrač izvan SAD-a koji je nastupio na utakmici najboljih igrača sveučilišnih momčadi (All America Team, 1972.) te prvi stranac koji je dobio ponudu da zaigra u jednom američkom NBA klubu – Lakersima iz Los Angelesa (1973.). Godine 1996. njegovoj obitelji uručeno je najviše priznanje Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA) – Order of Merit.
Karijeru je započeo 1965. u Zadru, a potom prelazi u Cibonu koja je značila prestiž i globalnu perspektivu. Tako je nižući sportske uspjehe i rezultate nastavio karijeru u Sloveniji i Italiji, no Amerika je za njega bila obećana zemlja.
Upisao je poslovni studij i košarku na Sveučilištu Brigham Young u Provu, u državi Utah. Tu je započeo nenadmašnu američku i svjetsku košarkašku karijeru te ostao od 1969. do 1973.
Dvije godine zaredom bio je najbolji strijelac momčadi s prosjekom od 22 koša po utakmici te ih je doveo do dvostrukog naslova prvaka Western Athletic Conference. Postao je jedan od najpopularnijih igrača tog kluba, ali i stanovnika grada Prova, kojima je darovao košarkaški spektakl.
Tijekom boravka u toj američkoj državi, sjedištu Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, poznatije kao Mormonska crkva, postao je njihov sljedbenik te je kasnije osnovao njihovu zajednicu i u Hrvatskoj.
Iako je imao nekoliko ponuda iz profesionalne NBA lige, odlučio se za povratak u rodni Zadar i Europu, gdje je doslovno promijenio povijest košarke.
Državna prvenstva osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova 1982. Najviše uspjeha priskrbio je jugoslavenskoj državnoj reprezentaciji za koju je nastupio čak 303 puta.
Na europskom prvenstvu osvojili su prvo mjesto 1973., 1975. i 1977., drugo 1969., 1971. i 1981., a treće 1979. Na svjetskom prvenstvu osvojili su prvo mjesto 1970. i 1978., drugo 1967. i 1974., a na Olimpijskim igrama zlato 1980. te srebro 1968. i 1976.
Mjesto na parketu zamijenio je 1976. onim trenera kada je preuzeo slovensku Olimpiju. Kasnije je bio i trener jugoslavenske košarkaške reprezentacije koja je pod njegovim vodstvom osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988.
Ostao je zapamćen po svome zaraznom osmijehu, požrtvovnosti za druge, moralu, poštenju i domoljublju. Mnogima je postao uzor, i to ne samo kao košarkaška legenda.
Utjecao je na razvoj prijateljskih odnosa i veza između Amerike i domovine, a nakon stjecanja toliko željene hrvatske neovisnosti 1992. radio je kao ministar savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
Sjajan košarkaš i prije svega čovjek.