White Star Line (Oceanic Steam Navigation Company ili White Star Line of Boston Packets), poznat je po tragediji Titanica (1912.) te po stradanju njegova blizanca Britannica u Prvom svjetskom ratu.
Rana povijest kompanije s jednim od najslavnijih imena prilično je zamršena. Prvotna White Star Company razvila se stapanjem malih kompanija i osnivanjem novog društva nazvanog Liverpool, Melbourne and Oriental Navigation Company, Limited. Društvo je osnovano za plovidbu u Australiju, za koju je zanimanje naglo poraslo kada je tamo otkriveno zlato.
Kako poslovi nisu napredovali, White Star se okreće prema Americi. Prvi parobrod, Royal Standard, nabavlja 1863. godine. Velika ulaganja u nove brodove omogućena su podrškom banke koja se, međutim, 1867. povlači iz posla i izaziva bankrot društva.
No kako direktor National Linea 1868. kupuje ugledno ime uglednog brodara, White Star je ipak na neki način opstao. U posao se uključuju i novi partneri – trgovac spreman za ulaganja i brodograditelj voljan izgraditi brodove za obnovljenu kompaniju. Najprije su izgrađeni Oceanic, Atlantic, Baltic i Republic, a 1871. pokrenuta je linija između Liverpoola i New Yorka, s pristajanjem u irskoj luci Queenstown (današnji Cobh).
Najslavniji brodovi kompanije krajem stoljeća su bili Britannic, Germanic, Teutonic i Majestic.
Uoči velikog egzodusa iz istočne Europe 1880-ih, na čelu engleskih brodara već su se našla tri društva, a uskoro (1886.) su svedena na samo dva – Cunard i White Star. Njima nasuprot stajala su dva jaka kontinentalna takmaca – njemačka društva Hamburg-Amerika Linie i Norddeutscher Lloyd.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.