Mlada Požežanka u Njemačkoj: Već sam prvi dan na poslu doživjela šok

Dvadesetšestogodišnja Josipa Marković, magistra ekonomije iz Požege prije dvije godine odselila je u Kronberg kod Frankfurta u Njemačkoj kao i mnogi drugi Hrvati, u nadi za boljim životom.

Svoje iseljeničko iskustvo ispričala je za portal Fenix-magazin.

– Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba – priznala je ona.

Otišla je za suprugom koji je već radio u Njemačkoj, a kada je došla odmah je upisala tečaj njemačkog jezika, no morala je mjesecima čekati da dođe na red.

– Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju – kaže ona. U međuvremenu je prihvatila posao čišćenja, a nakon pola godine poslala je zamolbu u tvrtku koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.

– Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’, hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega – prisjeća se ona.

Na razgovoru su je pitali zašto se sa završenim fakultetom prijavljuje na posao za rad u proizvodnji.

– Zato što moram odnekuda početi, a ne govorim dobro njemački jezik – odgovorila im je ona, a nakon toga je dobila posao.

No, već prvoga dana doživjela je šok.

– Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji… Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati – ispričala je ona.