Joe Magarac

Legenda o Hrvatu koji je skočio u peć

Foto: Carnegie Library of Pittsburgh
Joe Magarac
Foto: City of Steelport
Joe Magarac
Foto: City of Steelport
Joe Magarac
Joe Magarac
Joe Magarac
Foto: Carnegie Library of Pittsburgh
Joe Magarac
Foto: Ivan Beg
Joe Magarac
20.04.2016.
u 15:12
Radio je neumorno za 29-ero ljudi. Golim rukama miješao je rastaljeni čelik i izrađivao potkove kao da oblikuje perece od tijesta
Pogledaj originalni članak

Joe Magarac bio je sav od čelika, visok kao dimnjak, sa širokim ramenima poput vrata ljevaonice. Njegove ruke su sličile posudama iz kojih se izlijevao rastaljeni metal. Nakon rođenja u željeznoj rudi, odrastao je u peći.

Lik su u prvoj polovici prošlog stoljeća osmislili hrvatski doseljenici iz okolice Pittsburgha. Jesu li svoje prijatelje i sebe tako nazivali, ironično se šaleći na vlastiti račun?

Nastanak priče zagonetan je poput njegovog život!

Možda su se zaista, kako neki kažu, hrvatski radnici u ljevaonicama Pittsburgha poigrali s Owenom Francisom pa su mu na brzinu ispričali svoju američku verziju Velog Jože.

S druge strane Owenu je kao nadahnuće mogao poslužiti život nesretnika koji su za male dnevnice u neljudskim uvjetima radili uglavnom da prežive.

A ime Joe Magarac za koje je već čuo i znao što znači, savršeno se uklapalo.

Stoga je magazin Scribner's 1931. godine u Pittsburghu objavio Owenovu pripovijest: "Saga o Joeu Magarcu: Čovjeku od čelika".

Uskoro će Joe Magarac uz Paula Bunyana, Johna Henryja i Pecosa Billa postati omiljeni junak američkih narodnih priča.

Pripovijest o njemu kaže kako je bio toliko snažan da je rastaljene šipke savijao kao da su od papira.

Radio je neumorno za 29-ero ljudi. Golim rukama miješao je rastaljeni čelik i oblikovao potkove poput pereca od tijesta.

Od ohlađenog čelika, lakoćom kojom djeca prave snježne grude, radio je topovska zrna.

U kritičnim trenucima spašavao bi radnike od opasnih situacija. Osim fizičke jačine, Joe Magarac bio je div dobrica, velikodušan, požrtvovan i hrabar.

Jednog dana Steve Mestrovich organizirao je natjecanje u savijanju čelika. Nagrada je bila ruka njegove kćeri Mary. Očekivalo se da će Eli Stanoski pobijediti Petta Pussicka, no Mary je voljela Petta.

Magarac je došao iznenada, priključio se obojici i na kraju slavio. Nije oženio Mary već ju je prepustio njezinom odabraniku, rekavši: "Uostalom, kako bi Joe Magarac, radnik u ljevaonici, imao vremena za obitelj?"

Pripovijest završava sa zaključkom kako nitko ne zna što se s njim dogodilo. Neki kažu da je zbog velike svjetske proizvodnje čelika potražnja u Americi smanjena i prijetilo se zatvaranjem.

Joe je pao u tugu jer nije mogao pomoći svojim prijateljima. Skočio je u peć i otopio se. Taj čelik je toliko bio kvalitetan da su ga svi htjeli kupiti.

Drugi tvrde kako je još uvijek živ, čeka u nekoj napuštenoj peći da opet počne s radom.

On zasigurno postaje dio identiteta Pittsburgha kada ga William Gropper 1948. godine oslikava. Danas se djelo nalazi u tamošnjoj galeriji sveučilišta.

Foto: Carnegie Library of Pittsburgh

Zanimljiva je i priča za djecu Irwina Shapira tiskana 1948. godine - "Joe Magarac i njegovo američko državljanstvo".

Autor govori o legendarnom Joe Magarcu kojeg vlasnik ljevaonice traži 1000 dolara za američko državljanstvo.

Magarac zbog toga počinje još više raditi, no nakon dolaska u Washington, jedan kongresmen mu ironično kaže da se vrati u stari kraj (misleći na zemlju porijekla). Naš junak u maniri King Konga ruši Capitol.

Glazbeni sastavi The New Christy Minstrels i Les Folks o njemu su čak snimili pjesmu.

U seriji filmova posvećenih američkim folk junacima, ekranizirao ga je i Walt Disney.

Na ulazu u zabavni park Kennywood u Pittsburghu stajao je njegov veliki kip koji ga je prikazivao kako u rukama drži užarenu šipku i oblikuje tobogan smrti. Godine 2009. djelo je poklonjeno jednoj tvrtki.

Foto: Ivan Beg

Magarac je još uvijek aktualan. Programer igrica Volition koristio je njegov lik u poznatom Saints Rowu. U virtualnom gradu Steelportu prikazuje ga se kako izlijeva rastaljeni čelik. Otok iz igrice nije kontroliran, nema ulica, susjedstvo nije ničije. Simbolično!

Foto: City of Steelport

Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je postojala ideja da se napravi mjuzikl nadahnut njegovom pričom.

A sve je možda počelo kada je na jednog hrvatskog nesretnika poslovođa u pitsburškoj ljevaonici vikao da brže radi.

"Ajmo, Joe Magarac!", ironično je ponovio njegov radni kolega.

>> Nisu sve iseljeničke priče sretne!
>> Kovčeg pun nade

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.