Ivan Vučetić je izumitelj daktiloskopije – metode utvrđivanja identiteta pomoću otiska prsta, kriminalist, antropolog, odvjetnik i političar.
Nakon odslužene vojske, s 27 godina emigrirao je u Argentinu, gdje je najprije radio u policiji u La Plati, a potom i za tamošnju vladu.
Proučavao je Bertionov postupak identifikacije te eksperimente Engleza Galtona koji se bavio otiscima prstiju.
Intenzivno je počeo izučavati papilarne linije, a kada je uočio brojne nedostatke dotadašnjih istraživanja, započeo je razvijati vlastiti sustav za klasifikaciju otisaka prstiju.
Nakon što su u policiji zamijećene njegove sposobnosti, godine 1891. povjerena mu je organizacija službe za identifikaciju osoba prema antropometriji Alfonsa Bertillonea, koja se temeljila na mjerenju pojedinih dijelova ljudskog tijela.
Vrlo brzo je razvio jednostavan, pouzdan i praktičan sustav za klasifikaciju, podijelivši impresije papilarnih linija u četiri osnovne grupe, ostvarivši tako revolucionarno otkriće. U početku ga naziva icnofalangometria.
Iste godine formirao je Registar ikonofalangometrije, gdje je pod rednim brojem 1. naveden Julio Torres, čije je otiske uzeo na tzv. fišu, čime je osnovana prva desetoprstna zbirka.
Primijenivši svoju metodu identifikacije u praksi brzo je riješio i prvi kriminalni slučaj. Naime, Franciska Rojas optužila je ljubavnika za ubojstvo svoje dvoje djece. Vučetić je analizom otisaka otkrio kako je baš ona ubojica.
Godine 1894. svoj sustav utvrđivanja identiteta pomoću otiska prsta je preimenovao u dactiloscopia.
Daktiloskopija s vremenom potiskuje sve druge oblike identifikacije, najprije u Brazilu, Čileu i Urugvaju, a kasnije i cijeloj Južnoj Americi.
Objavio je mnogobrojne znanstvene radove te relativno brzo postao poznat i priznat diljem svijeta.
U 52. godini dobio je diplomu Vještaka identifikatora, čiji je naziv sam predložio Vladi Provincije Buenos Airesa.