"Što želiš biti kad odrasteš?", upita jedna žena sedmogodišnju kćer svoje prijateljice.
"Tetka iz Njemačke!", brzo joj odgovori djevojčica.
"A zašto?", pita je gospođa.
"Jer volim one čokolade koje mi donese tetka iz Njemačke. Kad ona dolazi, moja mama kupuje sokove, pravi kolače, bolje kuha i sve je nekako ljepše. No, kad tetka ode, nemamo ništa", priznaje djevojčica.
Razgovor se vodio prije 15-ak godina. Djevojčica je u međuvremenu odrasla, shvatila kako u Njemačkoj možda rade najbolje čokolade, ali da su svi oni sokovi, kolači i hrana na obiteljskom stolu bili samo zato što se majka sramila jer je siromašnija od svoje sestre. Ili je tako mislila! Taj hrvatski ponos nije joj dao da klekne pred njemačkim markama.
Dvije strane jedne priče
Isti taj ponos teti pak nije dao da otkrije kako zapravo zavidi svojoj obitelji na životu u domovini.
Isti taj ponos nije joj dopustio da kaže kako tamo negdje daleko radi od jutra do mraka ne bi li ostvarila godišnji odmor na rodnom ognjištu, kupila čokolade i velikodušno ostavila nešto maraka.
Danas se čini kako pola domovine želi biti "tetka iz Njemačke". Jer, nekad su mladi u ovo doba godine odlazili na more, a sada bježe prema zemlji svoje budućnosti.
Zbog svega toga prva generacija hrvatskih iseljenika posebno žali.
"Pa kud baš tijekom ljeta?", pitaju se neki ljudi.
Pridošlice dolaze na nedjeljna misna slavlja kako bi osjetili barem malo Hrvatske, ali dočekuju ih poluprazne crkve jer je većina njihovih sunarodnjaka u ovo doba otišla kući.
Sad čekaju jesen kako bi se napili priča o domovini na kakvu će i sami jednog dana gledati.
A hoće li postati "tetka iz Njemačke?" Tko zna!
Kako god bilo, neka zadrže ponos one dvije gospođe s početka naše priče.
U buducnosti ce dolaziti tetke iz Poljske, Slovacke.......,njihova djeca iz Rumunjske I Bugarske....I donositi poklone za onu malobrojnu preostalu djecu u RH.