Steelton u Pennsylvaniji ima dugu povijest, a zanimljiv je Hrvatima koji su ovamo pristizali još krajem 19. stoljeća.
U njemu je temelj razvitka američke željezne industrije koja se pokrenula odmah nakon okončanja građanskog rata 1865.
>> Hrvati u Clevelandu pili rakiju i vino, jeli čvarke, domaći kruh, pršut...
Tada se osjetila velika potreba za širenjem željeznice kako bi se povezali gradovi i mjesta ove prostrane zemlje, a tadašnje engleske tvornice nisu mogle podmirivati sve potrebe.
U rujnu 1865. sastala se skupina poslovnih ljudi u Philadelphiji i utemeljila tvrtku pod imenom "Pennsylvania Steel Company". Na zemljištu nedaleko od Harrisburga podignuta je tvornica željeza i osnovano sjedište kompanije.
Već 1866. godine započela je gradnja željezare i stambenog prostora za smještaj radnika. U povijesnim knjigama zabilježeno je da se do tada na tom mjestu nalazilo samo šest obitelji.
Mjesto je u početku nazvano po Matthiasu W. Baldwinu, utemeljitelju tvrtke "Baldwin Locomotive Works" iz Philadelphije, no 1879. godine ime je promijenjeno u Steelton.
Prvi hrvatski doseljenici počeli su ovamo pristizati oko 1880. Većinski su bili iz Vivodine, nedaleko Karlovca, a poneki iz Bjelovara i Hrvatskog zagorja.
Mato Vrboš, kojem je poslije prezime promijenjeno u Verbos, bio je prvi doseljenik iz domovine.
Zanimljivo, došao je čak godinu prije službenog otkrivanja Kipa slobode na otoku Ellis u New Yorku i isto toliko vremena prije no što je na američko tlo stigao naš glasoviti izumitelj Nikola Tesla.
Mato Vrboš sa Slovencem Markom Kofaltom osnovao je prvo društvo koje je skrbilo o našim doseljenicima pod imenom "Potporno društvo sv. Nikola".
Nedugo potom, 1894. godine, u Pittsburghu je utemeljena "Hrvatska narodna zajednica" (danas "Hrvatska bratska zajednica") pa se ovo društvo rasformiralo.
Hrvatsko krilo pridružilo se novoj organizaciji, a slovensko "Kranjskoj Slovenskoj katoličkoj jednoti", društvu utemeljenom u gradu Joliet, Illinois.
Glavna uprava Zajednice prihvatila je hrvatsko potporno društvo iz Steeltona pod imenom Odsjek broj 13 "St. Lawrence" (Društvo "Sv. Lovro", po zaštitniku naroda Vivodine), a Josip Vrboš izabran je za prvog predsjednika.
Naši ljudi, kao i u mnogim drugim hrvatskim naseobinama, brzo su se organizirali.
Dolaskom svećenika Josipa Božića iz Pittsburgha (iz župe sv. Nikole u kojoj je prva hrvatska crkva sagrađena u Americi) 1896. godine započela je gradnja Hrvatske rimokatoličke crkve Presvete Marije djevice (St. Mary's Church) koja je otvorena već 1898. To je bila druga hrvatska crkva sagrađena u Americi.
Godine 1901. nastao je Hrvatski dom "Sveti Lovro" nedaleko crkve, tako da se na mnoge svetkovine kretalo u procesiji od Doma do crkve.
Ovdje su održane mnoge kulturne i sportske priredbe. Dom je i danas mjesto okupljanja hrvatskog naroda i prijatelja.
U njemu su sjedišta kulturno-umjetničkih društava "Sv. Lovro Jr. Tamburica", "St. Lawrence Adult Tamburica" i tamburaškog sastava "Zadnja stanica" te nekoliko sportskih organizacija.
Nažalost, crkva je spojena s irskom, slovenskom i talijanskom, promijenila je ime u "Prince of Peace Parish" i danas služi narodu za duševnu okrjepu i blagdansko slavlje, ali na engleskom jeziku.
Bio je to odraz stvarnosti zbog pada potrebe za željezom te potom iseljavanja.
Toliko o Steeltonu. Mnogo se toga može napisati o tim vrijednim i odgovornim Hrvatima koji su se ovamo doselili i koji nikada nisu zaboravili svoju domovinu.
Ostavili su ovdje duboke tragove koje je lako slijediti.