Hrvatica u New Yorku

Prvih dvadeset godina je najgore

Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
Foto: Sandra Stanić
Prvih dvadeset godina je nagore
06.05.2016.
u 10:44
Stalno koketiram s umjetničkom scenom koja je jaka, strasna i usamljena, ali fantastična. Još uvijek postoji poštovanje prema kulturi i pruženo joj je mnogo prostora
Pogledaj originalni članak

Umro Prince, Beyonce izbacila novi album i podijelila američku javnost, Trump u međugalaktička čistilišta lansirao format "gif", američki kruzer uplovio u Havanu, a kupaonsko-urinarna podjela uzburkala mnoge strasti.

Nema veze što djeca ginu u Siriji i Nigeriji ili što je potres rasuo Ekvador - bira se novi predsjednik svijeta koji ima američku putovnicu. Stoga, svijete šuti i ne ometaj!

Maštam o toplom svibnju i danu bez neprestanih zvukova sirena. Pitala sam Niku, koji je u Americi nekih tridesetak godina, koliko mu je trebalo da se navikne na svakodnevicu burnih ulica.

Rekao mi je: "Prvih dvadeset je najgore". Smijali smo se, jer on je takav - veseljak, vrijedan i dobar čovjek, ali sam naslutila da je u njegovom odgovoru bilo vjerojatno puno više istine, nego što je zazvučalo. 

Također, generalizacija je majka svih demagogija. Primjerice, ne podnosim kategorije, a ovdje se sve svodi na njih. Pazi, sve!

Primjerice, u ovoj "vrhunskoj demokraciji" - kako vole nazivati sami sebe, osjećam se bjeljom, svjesnijom svog spola, obrazovanja, statusa i sličnih osobina. 

Kategorije nastupaju kad nema kreativnih rješenja. Američko društvo kreativno je jedino u stupnju paranoje i ostalih nelaskavih osobina. I mirne duše ovo izgovaram!

S tim da su kategorije kojima "pripadam", ako bih vjerovala u njih, toliko zaštićene da komotno mogu pod UNESCO. 

No, pitaj me za beskućnike, ilegalne imigrante, pripadnike srednje klase bez zdravstvenog osiguranja... 

Pitaj me za nekad sveučilišnog profesora u svojoj zemlji, ovdje taksista jer nikad nije uspio svladati engleski.

A da se ne lažemo, većina je u tom limbu gdje se pleše po žici provlačenja kroz obični život. 

Stalno koketiram s umjetničkom scenom koja je jaka, strasna i usamljena, ali fantastična. Još uvijek postoji poštovanje prema kulturi i pruženo joj je mnogo prostora. 

Svaki tjedan nastojim otkriti, pogledati i usvojiti nešto novo. U New Yorku je gomila besplatnih događaja, svi muzeji imaju dane kad je ulaz slobodan, projekcije pod zvjezdanim nebom, uz razne koncerte i promocije. 

U Whitneyju sam otkrila Cecila Taylora, upoznala bolju američku umjetnost 20. i 21. stoljeća te ulične slikare u Meatpacking Districtu. 

Nekad je to bio kvart mesara s krvavim pregačama, a danas je high end - modni, klupski i restoranski. Svakako staviti na to do listu tijekom posjeta New Yorku.

Do tipkanja! :)

>> Halid, Bebek i Gauguin u New Yorku
>> U zemlji slobodnih i hrabrih zidovi su od papira

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

Avatar TheJack
TheJack
13:44 06.05.2016.

No, koji je "impresum"? Ja nisam uspio shvatiti. Generalno govoreci, namjerno, bas demagogije radi, ako imate primjedbi na zivot u SAD, podjite tamo gdje cete se osjecati bolje. Doista Donald ima pravo - neke bi trebalo prevencijski deportirati.

Avatar Point_of_view
Point_of_view
13:59 06.05.2016.

"...bira predsjednik svijeta koji ima američku putovnicu", to jednostavno nije istina! USA - putovnica ti ne znaci nista, ako nisi rodjen u USA. Za upoznati to osnovno pravilo ne treba ici u New York. Isto tako svaki prosjecni Europljanin zna, sta znaci: Harlem, Brooklyn, Bronx...i kakvo je stanje sa americkim zdrastvenim osiguranjem. Summa summarum, niskorisni tekst.

JO
josko
14:07 06.05.2016.

Ako je ova vidjela američku kreativnost jedino u "stupnju paranoje", a američku demokraciju jedino u tome da se tamo ipak osjetila žensko (ako sam dobro shvatio autoricu) - e, onda bi sebi i Americi napravili veliku uslugu: - bježite van iz tog paklenog legla. Ali New York City je tako otvoreni grad da može pritrpiti i par milijuna ovakovih kvazi individua. Ali nema veze, tipkovnica i Internet svašta može pritrpiti. Prvih od mojih 37 godina u SAD, bilo mi je krivo kad su ovdašnji donosili - za mene - krive dojmove o Americi (ili posebno NYC). A više me nije briga, jer zbog (ovakovih kao u članku) idiotskih dojmova, valjda će manje ovdašnjih otići preko bare, što će očito biti bolje za sve! Stojte doma!