Umro Prince, Beyonce izbacila novi album i podijelila američku javnost, Trump u međugalaktička čistilišta lansirao format "gif", američki kruzer uplovio u Havanu, a kupaonsko-urinarna podjela uzburkala mnoge strasti.
Nema veze što djeca ginu u Siriji i Nigeriji ili što je potres rasuo Ekvador - bira se novi predsjednik svijeta koji ima američku putovnicu. Stoga, svijete šuti i ne ometaj!
Maštam o toplom svibnju i danu bez neprestanih zvukova sirena. Pitala sam Niku, koji je u Americi nekih tridesetak godina, koliko mu je trebalo da se navikne na svakodnevicu burnih ulica.
Rekao mi je: "Prvih dvadeset je najgore". Smijali smo se, jer on je takav - veseljak, vrijedan i dobar čovjek, ali sam naslutila da je u njegovom odgovoru bilo vjerojatno puno više istine, nego što je zazvučalo.
Također, generalizacija je majka svih demagogija. Primjerice, ne podnosim kategorije, a ovdje se sve svodi na njih. Pazi, sve!
Primjerice, u ovoj "vrhunskoj demokraciji" - kako vole nazivati sami sebe, osjećam se bjeljom, svjesnijom svog spola, obrazovanja, statusa i sličnih osobina.
Kategorije nastupaju kad nema kreativnih rješenja. Američko društvo kreativno je jedino u stupnju paranoje i ostalih nelaskavih osobina. I mirne duše ovo izgovaram!
S tim da su kategorije kojima "pripadam", ako bih vjerovala u njih, toliko zaštićene da komotno mogu pod UNESCO.
No, pitaj me za beskućnike, ilegalne imigrante, pripadnike srednje klase bez zdravstvenog osiguranja...
Pitaj me za nekad sveučilišnog profesora u svojoj zemlji, ovdje taksista jer nikad nije uspio svladati engleski.
A da se ne lažemo, većina je u tom limbu gdje se pleše po žici provlačenja kroz obični život.
Stalno koketiram s umjetničkom scenom koja je jaka, strasna i usamljena, ali fantastična. Još uvijek postoji poštovanje prema kulturi i pruženo joj je mnogo prostora.
Svaki tjedan nastojim otkriti, pogledati i usvojiti nešto novo. U New Yorku je gomila besplatnih događaja, svi muzeji imaju dane kad je ulaz slobodan, projekcije pod zvjezdanim nebom, uz razne koncerte i promocije.
U Whitneyju sam otkrila Cecila Taylora, upoznala bolju američku umjetnost 20. i 21. stoljeća te ulične slikare u Meatpacking Districtu.
Nekad je to bio kvart mesara s krvavim pregačama, a danas je high end - modni, klupski i restoranski. Svakako staviti na to do listu tijekom posjeta New Yorku.
Do tipkanja! :)
>> Halid, Bebek i Gauguin u New Yorku
>> U zemlji slobodnih i hrabrih zidovi su od papira
No, koji je "impresum"? Ja nisam uspio shvatiti. Generalno govoreci, namjerno, bas demagogije radi, ako imate primjedbi na zivot u SAD, podjite tamo gdje cete se osjecati bolje. Doista Donald ima pravo - neke bi trebalo prevencijski deportirati.