Proljeće je stiglo, a uskoro će i ljeto. S prvim zrakama sunca svi se spremno zavlače u teretane, suludo broje svaku kaloriju prožvakane žvakaće gume, panično u mobilnu aplikaciju upisuju njezinu energetsku vrijednost i kreću s nekim novim dijetama.
One bi ih zauvijek trebale riješiti onih centimetara oko struka koji se poput mekanog opasača prelijevaju preko rubova hlača.
I svagdje je isto, gdje god krenuli. Svi se mi, a pogotovo žene, žrtvujemo pred nekim postavljenim idealima ljepote i nikad dostignutim savršenstvom.
O Amerikancima vlada loše mišljenje, kako su poslovično pretili te da isključivo jedu nezdravu brzu hranu. Tako barem Europa želi prikazati one s druge strane bare.
No, istina i nije baš takva, barem ako govorimo o velikom gradu kao što je Chicago. Ljudi su ovdje dosta osviješteni po pitanju prehrane. Nažalost, često je taj neki stupanj vezan uz obrazovanje, ali i debljinu novčanika. Zdrave hrane ima.
Riječ organic magična je u prodavanju svega: od šminke do mlijeka. Mnogi ljudi paze na prehranu, no kult tijela nije takav da se na plakatima oglašavaju estetski kirurzi kao što to rade u Miamiju. Chicago je grad restorana, ima ih preko 7300. Hrana je ovdje velika stavka u društvenom životu, ali se ni izgled ne zanemaruje.
Ako bih morala uspoređivati Zagreb u kojem sam živjela i trenutačni Vjetroviti grad, postoji jedna velika razlika - primjećivanje. Čega? Tijela!
Naime, sjećam se da sam po dolasku bila jako kritična prema hrabrosti u oblačenju jer ljeti žene nose jako kratke hlače. Amerikankama je to kao svojevrsna sezonska uniforma. Ako bolje obratite pozornost, primijetit ćete ih kao turistkinje i na hrvatskim ulicama.
Tad sam često znala komentirati da jednostavno ne razumijem kako djevojke s nekoliko dekagrama viška mogu nešto tako odjenuti. I moje nerazumijevanje nije stalo samo na hlačama. Našlo se svega, od prekratkih haljina i uskih majica do čudnih manikura.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da se moje primjećivanje tijela, kao i "dopuštenog" po pitanju stila, uvelike promijenilo.
Odjednom sam na sve počela gledati blagonaklono. Sigurno je tome pridonijela i činjenica što se oko mene nalazi toliko različitih ljudi.
I sve to postaje zanimljivo jer se shvaćanje ljepote toliko mijenja. Rekla bih da se više otvara prihvaćanje različitosti. Saznaš koliko ljepote ima u visokim i niskim, u tankim i punašnim koji svoj "višak" važno nose ili ga priželjkuju. I da je dopušteno puno više od onoga na što sam bila naviknuta.
Jer tko uopće odlučuje što se može? Moda je zabava i kao takvu je treba prihvatiti. Oslobađajuće je imati dobar stav prema svom odrazu u zrcalu te prihvatiti tijelo sa svim manama i vrlinama. Osjećati se ugodno najbolji je stil.
To ne znači da i dalje nećete čuti želju za promjenom, koji centimetar ili kilogram manje.
Bez obzira dođe li do toga ili ne – Amerikanke će ipak odjenuti ono što ih veseli.
Možda bi to nekoć u meni, onoj djevojci od prije četiri godine, izazvalo veliku kritiku.
Ali, danas više ne. Sada me sve to zabavlja i plijeni simpatije prema nečijoj hrabrosti.
I dalje sam ostala ista. Moja doza hrvatske samokritičnosti još uvijek je velika, ali sam lekciju iz tolerancije savladala.
malograđanski problemi i otkrića