Josipina majka bila je djevojčica kada je njezin otac otišao u Australiju, uz obećanje da će cijela obitelj uskoro biti zajedno.
Svaku noć je zamišljala tu nepoznatu zemlju o kojoj su joj govorili da je lijepa i bogata. Tiho ju je mučila i čežnja za ocem. On je teško radio pet godina dok nije skupio dovoljno novca za njihove putne karte. Međutim, susret s novim svijetom nije baš bio milostiv, nego gorko - sladak.
Josipa Draisma, australska pjevačica, glumica i komičarka hrvatskog podrijetla odlučila je priču svoje majke prenijeti na pozornicu i tako je nastala Ljubičica – Wild Violet. Tekst i režiju potpisuje Melita Rowston, a predstava je na posljednjem Fringe festivalu u Sydneyu dobila nagradu za najbolju glazbu.
Klapske pjesme, sevdalinke i bećarce koje Josipa i njezina sestra Mara Knežević izvode u pratnji ciganskog jazz ansambla, isprepliću prepričane trenutke života ispunjenog jadom i nadom, što je dobro poznato svakom doseljeniku.
Melita Rowston nema hrvatske korijene. S Josipom se upoznala kad su radile predstavu "Kruh i maslo" - o životu mlade djevojke iz Kabula.
"Bilo je veliko iskustvo sjesti s Ivicom i slušati o njezinom putovanju u Australiju. Čast mi je što je sa mnom, potpunom strankinjom, htjela podijeliti svoju priču o očevoj žrtvi. Uživala sam slušajući o životu u Vrsima i otkrivajući toliko lijepih stvari o hrvatskoj kulturi. Duboko me dirnula priča", kaže Melita i dodaje: "Onaj trenutak kada moja sugovornica opisuje susret sa svojim ocem nakon toliko godina razdvojenosti, emotivan je do suza. Osjetila sam veliku odgovornost da iz poštovanja prema cijeloj obitelji prenesem priču istinito".
"Iznenadili su me mnogi Hrvati koji su nam nakon predstave u Sydneyu pristupili i rekli da je to i njihova priča. Jednako tako dolazili su i drugi useljenici - britanskog, talijanskog, grčkog i azijskog podrijetla. Ti ljudi duboko su se poistovjetili s našom predstavom. U zemlji poput Australije, osim domorodačkog stanovništva, svi smo mi gosti i imamo svoje priče. No, malo sam do sada znala o snazi priče pojedinca!"
O predstavi se već puno pisalo. Od mnogobrojnih kritika izdvojit ćemo onu Suzy Wrong: "Priče su emotivne, a pjesme romantične. Gorko - slatka predstava, koju je napisala i režirala Melita Rowston, iznosi promišljenu ravnotežu između same biografije i njenog postavljanja na pozornicu. Iznenadne promjene u raspoloženju drže pozornost publike. Ona je na kraju sjajan uvid u jedno od brojnih doseljeničkih iskustava, ali iznesena s posebnom oštrinom koja očito proizlazi iz istinitosti priče".
U obitelji Knežević ne nedostaje kreativnosti. "Moja sestra Mara je veliki pjevački talent. Ovo je bio prvi put da smo zajedno javno nastupale. Brat Šime je dramaturg i pjesnik, majka je bila plesačica. Obožavala je show business, ali nije imala uvjete za napredovanje. Zato nas je uvijek poticala da slijedimo svoje snove. Otac je živa enciklopedija hrvatske glazbe, ima na tisuće naših pjesama. Često mi je dolazio s nekom novom koju smo morali slušati. Ujak, bratići i sestrične su u glazbenim vodama. Kad se sastane cijela obitelj, uvijek se odnekud izvuče gitara i zapjevaju hrvatske ili engleske pjesme", ističe Josipa.
S prijateljicom Stephanie Son 2009. godine je osnovala kazališnu družinu "Slijepi na boje" koja okuplja umjetnike raznog kulturnog podrijetla i australske domoroce.
Povod je bio kada se kao studentica prijavila za kazališnu stipendiju, a tijekom prozivke nisu mogli izgovoriti njezino ime. "Vi ste slavenskog podrijetla, hvala što ste došli", rekao joj je član komisije. Ne treba naglasiti kako je stipendiju dobila Australka.
Slično je prošla i njezina kolegica Stephanie koja korijene vuče s Filipina. Iako su obje rođene u Australiji, doživjele su kako boja kože određuje uloge.
Josipa za sebe kaže da je mirna umjetnica koja strastveno voli pričati priče. Iz njezinog dosadašnjeg rada može se zaključiti kako je riječ o svestranoj i znatiželjnoj osobi.
Energiju za scenu izvlačila je iz majčine priče - mjesta emotivnog susreta s hrvatskom kulturom.
Time je riješila ono što muči mnoge pripadnike druge generacije hrvatskih iseljenika u cijelom svijetu: osjećaj ne do kraja određene pripadnosti s kulturom u kojoj žive i s onom u kojoj su odgajani.
Publika će ponovno imati priliku gledati Ljubičicu. Ovaj put krajem lipnja na Melbourne Cabaret Festivalu u Butterfly Clubu.
Nadamo se i hrvatskoj premijeri.
>> Na jedan dan se vratili kući
>> Iz Markuševca u cijeli svijet
>> Legenda o Hrvatu koji je skočio u peć
>> Nisu sve iseljeničke priče sretne!
Fringe festival, veliko priznanje od neznacajnih. Pricati o diskriminaciji I boji koze u Australiji. Ovdje sam 50 godina, moje pohvale svima onima s kojima sam radio I suradjivao. Ako nisi bas najbolji I ne dobijes ono sto ocekujes onda to odmah svali na rasizam I diskriminaciju. Prvo pogledaj sebe I svoj rad, predpostavljam da I jesu na Fringe jer nisu uspjeli na velikoj sceni kao I tisuce drugih. Mladi koji idu u umjetnost ili komunikaciju svi sanjaju da postanu "zvijezda" preko noci, zato je njih najvise nezaposlenih.