"Život na tri kontinenta", autora Ivana Slobodana Grbavca, bogato je opremljena knjiga o jednoj mnogobrojnoj hercegovačkoj obitelji i njihovim aktivnostima u borbi za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
"Ovo djelo je odraz dugogodišnjeg djelovanja i življenja moje obitelji koja je raseljena diljem svijeta, točnije rečeno, rađa se, živi i radi na tri kontinenta: Europi, Australiji i Americi. Knjigu je željela objaviti moja supruga Ljubica. Brižno je čuvala dokumente, slike, izreske iz novina, razgovore s radijskih postaja, no Bog ju je pozvao k sebi pa je ta zadaća pripala meni", rekao je Ivan Slobodan Grbavac.
U uvodnom dijelu "O sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba" opisuje se obiteljski susret iz 2014. godine, zatim Hercegovina i tamošnje selo Grab te prezime Grbavac. Slijedi kratko predstavljanje ove hrvatske katoličke obitelji, njezinih nevolja i težnji. Nižu se biografski zapisi svakog od sedmero braće i dviju sestara.
Trenutačno su žive 134 osobe iz obitelji: snahe i zetovi potomaka Anice i Petra, unučad, praunučad, prapraunučad...
Zanimljivo je i potresno da je čak petero braće pobjeglo iz bivše države koju su prezirali. Prvo je otišao Grgo 1958. godine, nakon njega Bogoljub Ljubo, zatim Ivan Slobodan 1959., Tomislav godinu dana poslije i Drago 1965.
Sestra Zora otisnula se za braćom 1966. godine legalno, a nešto kasnije domovinu je napustio i najmlađi Mladen.
Braća i sestre Grbavac, danas u trećoj životnoj dobi, zadovoljni su svojim životom. Posebno ističu kako su uspjeli zahvaljujući skromnosti i predanom radu.
Okupiti u rodnom Grabu sve članove ove mnogobrojne obitelji, koji su se razišli diljem svijeta, Grbavcima je bio cilj i ideal. On je ostvaren tek 2004. na 50. obljetnicu njihovog iseljeničkog života te ponovno 2014.
Posljednja proslava bila je obilježena misom u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Grabu, koju je predvodio svećenik norbertinac o. Richard Grbavac, sin Tomislava iz Los Angelesa. Richard je svoju mladu misu imao prije deset godina upravo u ovom mjestu. Od tada redovito dolazi na odmor i duhovnu okrjepu u kraj svojih predaka gdje uči stari hrvatski jezik i glagoljicu.
Ivan Grbavac, koji je kao 26-godišnjak došao u Australiju, stalno je razmišljao što bi bilo najkorisnije napraviti za oslobođenje Hrvatske.
Početkom 1977. u njegov domu u Canberri, u kojem su bila smještena oba odbora Hrvatskog narodnog vijeća, na sastanak je došao i Mario Dešpoja.
Ivanu se Mario posebno svidio pa su često razmišljali što će napraviti za domovinu. Dok su njih dvojica "razbijala" glavu, iznenada se iz kuhinje javila Ivanova supruga Ljubica pitanjem: "A što mislite o hrvatskom veleposlanstvu?"
Mario je uskliknuo: "Odlična ideja!". I tako se rodilo prvo hrvatsko poslanstvo, jedinstveno u svijetu gdje jedan porobljeni narod bez države ima svoju ustanovu. Dosad je to uspjelo samo našim ljudima.
Hrvatsko poslanstvo službeno je otvoreno 29. studenoga 1977. godine u glavnom australskom gradu Canberri, a za prvog otpravnika poslova imenovan je Mario Šime Dešpoja.
Jugoslavenske vlasti golemim su naporima nastojale onemogućiti njegov rad, zahtijevajući od australskih vlasti ukidanje. No, trud im je bio uzaludan.
Ivan Grbavac nastavio je svoj nesebičan rad u korist domovine pomažući onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.
Na kraju, ova monografija ne samo da je poučna Hrvatima u iseljeništvu i domovini, već je i napeta poput detektivskog romana.
Zlatko Šešerin
