Danas (18. listopada) je Dan kravate, tog 400 godina starog simbola Hrvata koji je od skromnih početaka stigao do svih dijelova svijeta.
Proslavila ga je i hrvatska zajednica u Canberri. Klub O’Connor bio je domaćin predstave La Cravat Royal s osvrtom na modernu i tradicijsku hrvatsku glazbu.
"Okupili smo se kako bi prikupili donacije za obnovu vukovarskog vodotornja. Simbol Grada Heroja bit će dokaz cijelom svijetu da se krvlju branila naša slobodna Hrvatska", rekla je Tanja Polegubić, koautorica i sudionica predstave koja ideju o porijeklu kravate provlači kroz mnoge projekte.
Dvadesetak ljudi nekoliko mjeseci je radilo na priči o jednoj ljubavi i nastanku kravate.
A scenarij ide ovako...
U 17. stoljeću mladić Zvonimir stiže do jednog dalmatinskog sela kako bi postavio crkveno zvono. U međuvremenu se rađa ljubav između njega i Danice, inače velike obožavateljice tkanine. Njihovu sreću, nažalost, prekida poziv za rat.
Prije oproštaja Danica mu veže maramu oko vrata kako ne bi zaboravio nju i svoj dom. Maramu su uskoro počeli stavljati svi u pukovniji pa je postala sastavni dio vojničke odore, a hrabrost hrvatskih boraca oduševila je kralja Luja XIV.
Kroz događaje u predstavi vode nas sestre Tuga i Buga te njihovih petero braće. Uvodna scena s bubnjevima, dimom i violinama dočarala je dolazak Hrvata na Jadran.
Glavne uloge igrali su Kristina Henson Žilić i Goran Majetić. Glazbeni direktor je australski skladatelj i producent Jonny Puškaš, a redateljica Diane Erceg koja je posjetila Antarktiku preko 40 puta.
U projekt su bili uključeni mnogi iseljenici. Ivica Rilko sudjelovao je sa svojim sinom Patrikom i suprugom Slađanom.
"Ivica je s bubnjevima otvorio predstavu, a Patrik je vodio braću u svetu zemlju pjevajući Dolazak Hrvata. Ne mogu opisati svoje uzbuđenje, pogotovo zato što je to sinu bio prvi nastup. Jako smo ponosni", istaknula je Rilko.
Supružnici Snježana i Danijel Kovač sigurno su i nakon proba stalno razgovarali o projektu.
Obitelj Nazor sponzorirala je bogatu scenografiju, a Emma Bickley u posljednji je trenutak preuzela ulogu kao zamjena.
"Bilo je lijepo vidjeti kako su svi povezani i privrženi izvedbi. Domoljubni trenuci mamili su nam suze na lice", otkrila je Bickley.
Na kraju predstave svi gledatelji su ustali i s glumcima zapjevali Vilu Velebita. Trud i entuzijazam sudionika očito se isplatio.
U stanci je održana aukcija za kravate CROATA i šal koji je oslikao Pete Volich, australsko-hrvatski umjetnik.
Licitiralo se i za sliku vukovarskog vodotornja, bosanskohercegovačkog autora Zlatka Devića.
Te večeri je 130-ero sudionika prikupilo 11 tisuća australskih dolara.
Spomenuta predstava održana je na istom mjestu i 2003. godine. Župnika je tad glumio Mate Polegubić, Tanjin otac.
Ovaj put je trebao sjediti u prvom redu, no njegovo mjesto je bilo prazno s porukom: "Zabava se nastavlja". Preminuo je prije mjesec dana.
Franjevac Miroslav Jelić, voditelj hrvatskog katoličkog centra u australskom glavnom gradu, glumio je župnika.
"Budući da se u našoj zajednici ne događaju često predstave, ova je imala posebno mjesto", priznao je Jelić i zaključio: "Iako su na početku skoro svi bili skeptični, pokazalo se upravo suprotno. Izvedba je nadmašila naša očekivanja".
koliko je se para do sad skupljalo za taj vodotoranj, mogu komotno da naprave njujuroski neboder od njega