Zašto Hrvatska još uvijek nema iseljenički muzej?

ovo je jedna od najbesmislenijih "ideja" za koje sam čuo!!! MUZEJ iseljenika??? da građani hrvatske plaćaju još i ovakvu bizarnu instituciju??? ako je onima koji su odselili iz hrvatske baš toliko stalo da imaju svoj "muzej" - neka lijepo skupe lovicu, unajme prostor koji im odgovara, zaposle ljude u tom "muzeju"... i kraj priče. pa nakon godinu ili dvije, kad vide da taj njihov "muzej" ne zanima apsolutno nikoga... i da ga je posjetilo sve skupa sto-dvjesto ljudi, i da su od ulaznica zaradili par stotina $, a da svaki mjesec moraju iskeširati VLASTITIH par tisuća $ za prostor, režije, plaće "kustosa" itd itd... možda dođu pameti... pa ga zatvore. ili - ako im je baš tako jako stalo - i dalje plaćaju SVE troškove iz SVOG džepa. nemam ništa protiv.

hahahaha - koja bizarna ideja!!! a što bi bilo u tom muzeju - razglednice iz starog kraja??? i jednosmjerne brodske karte za ameriku? i to bi naravno plaćali svi mi? i kakva je to smiješna ideja o "povezivanju" iseljene i domovinske hrvatske??? zašto bi se povezivali? meni ne fali nitko od njih. a ako njima netko fali - neka se povezuje kako mu drago. ako vas baš tako jako prere nostalgija - vratite se. što to građani hrvatske imaju sa onima koji su otišli, pa da bi se trebali "povezivati"??? stvarno smiješna ideja

Ovo je dobro Ipak, napokon se dogodilo da nam je Večernji list, jedan od vodećih hrvatskih glasila, ustupio svoju internetsku stranicu o iseljeništvu. Zahvaljujući nekim novim entuzijastima i sanjarima, sada je širom otvoren prozor prema Hrvatima izvan domovine kako bibi zajednički pokušali učiniti nešto što su prethodne generacije nadležnih političkih čimbenika i institucija sramotno zapostavljale, a poneke svjesno onemogućavale: snažiti vezu između iseljene i domovinske Hrvatske. Nnisam ni to siguran da se je samo tako preko noći dogodilo,netko im je ipak morao ići na živce, ali eto neka bude svakako da je dobro.Trebalo se je već odavno pratiti i snimati ono što je dobro, iskusne iseljeničke radne ljude.

Pošto iseljeništvo nisu samo ljudi koji su iselili iz hrvatske prije i nakon 60 godina na dalje.Već se iseljivanje iz hrvatske i dalje,u budućnosti nastavlja,vrlo mi je drago da postoji takova osoba.Koja već preko dvadeset godina uz ono privatno i radno obavezno,ne popušta i na iseljeničkom muzeju.Prema tome. Svaka čast ,našoj poznatoj diplomatkinji, humanitarki,književnici Gospođi, Tugi Tarle i njezinom preko dvadeset ljeća zalaganju za stvaranje iseljeničkog muzeja,vrlo su mi poznata njezina djela.Upravo Rijeka postaje sve moderniji i napredniji europski grad.Kamo li sreće da se je taj Muzej izgradio u Rijeci već puno prije.Bolje kada nego ni kada.Uz sve one prjednosti što je već Gospođa, Tuga nabrojila.Muzej i sam vidim za budućnost,uz domaće i hrvatske manjinske udruge i društva,poput nekog iseljeničkog,sastajališta,zabavnog centra.Navedena deklaracija svojevrsni je jamac buduće financijske pomoći koja bi stizala iz našeg iseljeništva, što nije zanemariva činjenica. U ovo doba hrvatske ranjivosti i rasutosti koje nam prijeti uništenjem nacionalne supstance, otvaranje domovine svom iseljeništvu i međusobna obnova povjerenja, temeljna su pitanja našeg opstanka, a iseljeničke priče, doživljaji, junaštva, porazi, uspjesi, razočaranja, genijalna dostignuća i mukotrpno preživljavanje hrvatskog čovjeka, čine mozaik povijesti naše uljudbe i sidrenja.

Dodao bi zato što ga gradonačelnik Rijeke- Vojko Obrsnel odbija.Nema tu nimalo sumnje ni dvojbe,da se taj projekt neće jednom ostvariti.Da če jednog dana za budućnost domovine nam Hrvatske,- na naslovu gore navedene zgrade pisati,dodatno već sada slavno ime, naše poznate vrlo radno aktivne,književnice,spisateljice,humanitarke,diplomatkinje u mirovini i jednostavno rečeno dobrog radnog čovjeka,i kao radno aktivnog čovjeka i kao primjera budućim generacijama.Njezino ime i osoba je zaslužila čast i slavu toga naslova. „ MUZEJ TUGA TARLE HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U RIJECI- “ Za dobrobit domovine nam Hrvatske i njezinog iseljeništva.

Da ne bi bilo da imam nekaj protiv nekog ... evo na primjer bilo bi zgodno proglasiti jednu od slijedećih godina, Godinom iseljeništva, iseljene Hrvatske ... možda prigoda da se intenziviraju odnosi i pokrenu neke inicijative.

Samo je Broz znao okupiti ljude oko jedne zajednicke ideje. Njemu se doselilo milijun ljudi u Hrvatsku za vrijeme njegove vladavine, a od ovih svi bjezu kao opareni. Logicno, ljudi idu tamo gdje se promice sloga i mir medju narodima, a ne nacionalisticke i etnicke bolestine. Hrvati trcu u multikulturnu Europu, tamo rade rame uz rame sa svim narodima i kulturama na svijetu. I ne samo da rade, nego i zive u istim zgradama i sa Srbima i Bosancima i Spanjolcima i autoktonim stanovnistvom i svima ostalima. Kako tamo ne laprdaju o Hrvatstvu, nego sute i rade i zive u miru sa svim narodima oko sebe? Hrvatska je na zalost zatrovana nacionalizmom, i osim sto im je politicarima to glavna tema na dnevnom redu 24/24, oni jos imaju i groznu i neurednu i korumpiranu drzavu, pa to sve izgleda kao horor od drzave. Lijepo se ponositi necim, kada se imas cime ponositi, a cime se ovi ponose. Laprdaju o ''domoljublju'' po citave dane, a drzava kao ''Bejrut'', samo sto se ne strovali u provaliju svaki cas. Jasno da to normalan covjek nece popusiti, nego dize sidro i kida u bilo kojem pravcu. Oni non stop lazu narod, prevrcu koscine iz povijesti i uce djecu naopacku povijest, guraju nam zemlju na gubitnicku stranu u 2.sv.ratu i pljucaju po ljudima koji su oslobodili zemlju od zlocinacke ideje nacifasizma, i podmecu im ustase za narodne heroje. Koliko covjek treba biti drogiran ili lood da zivi u takvom ambijentu? Pa to je bolest. Njima ce svi pobjeci nastave li oni tako!! Drzavu treba ocistiti od toga ZLA i od nacionalistickog fanatizma, nacionalni interesi se brane na trzistu u svijetu, domacom industrijom i domacim brendom na trzistu, a ne mlataranjem zastavama i zaglopljivanjem ljudi oko sebe. Na Vlast treba dovesti pametne, ozbiljne i obrazovane ljude, koji cuvati svoju zemlju kao oko u glavi, i promicati slogu i mir medju narodima i uciti djecu moralu i postenju i ljubavi prema svojoj kulturi i postovanju prem svim tudjim narodima i kulturama. Djeca se moraju obrazovati, trebamo graditi skole, univerzitete i naucne institute po drzavi, a ne Crkve. Crkva mora biti diskretna i baviti se svojim poslom, organizirati koncerte za djecu i za mlade ljude, a ne se baviti politikom i huskacinom na komuniste i uciti djecu da preziru svoju povijest. To je bolest, to im treba pod hitno zabraniti. Svaka ozbiljna drzava mora biti pravna, pravedna i uredna drzava, gradjani svi isti pred zakonom, a ne prevcati ljudima po krvnim zrncima i stavljati sebe iznad svih ostalih kultura u drzavi. U toj drzavi nema nista sto funkcionira, nista sto privlaci ljude osim mora, a to niej dovoljno. Ne mozes ni na more ici na prazan zeludac i s milijun misli u glavi, mogu samo boodale koje zive od danas do sutra i politikanti sto su pokrali i jos uvijek kradu i iskoristavaju vlastiti narod. I sta se onda treba cuditi da ljudi bjezu? Pa bilo bi neobicno i nenormalno da to sve trpe i da ne bjezu!! I nemojte misliti da u Dijaspori nasi ljudi razmisljaju drugacije? Aha, kako da ne. Koliko sam mogla primjetiti ne odlaze vise ni na ferije redovno u Hrvatsku, biraju druge destinacije. Mozda idu svaku drugu godinu i to oni sto imaju roditelje zive, a kasnije sve manje idu. Ovo je na zalost tuzna Hrvatska istina, kome pravo kome krivo. Treba reci istinu onako kako je, a ne lagati sami sebe!! Uostalom sve nam je pred ocima.

Pa to bi se svelo na krušac uhljebušac za bar pet osoba: ravnatelj, kustos, računovođa, čistačica, domar i puste, odzvanjajuće prostore, koje treba barem grijati i osigurati uvjete za eksponate. (Razmišljam, razmišljam, i ne mogu se sjetiti više od dva-tri moguća eksponata? Kaj bi zapravo izlagali? Obiteljske albume? Pa to je privatna baština!). Krajevi gdje je iseljavanje bilo intenzivnije (poput Primorja) mogu ako žele i ako POSTOJE EKSPONATI KOJE MOGU IZLOŽITI, iste izložiti u lokalnim, gradskim muzejima - ako tamo nitko nije došao na ideju da skuplja takve eksponate, neka im ih iseljenici sami na svoju inicijativu daruju. Istraživanje fenomena iseljeništva? Istraživanjima iseljevanja, migracija se bave instituti, zavodi - već se bave - ako smatraju da ima prostora za suradnju s njima i intenziviranje istraživanja iseljeništva, neka im se iseljeni akademici izravno obrate. Muzeji su skupi, bore se za posjetitelje kojekakvim tematskim hapeninzima, ili se ne bore, prepuštaju se letargiji i životare od odobrenih im doznaka državnih i gradskih proračuna. Ništa ljude tako ne povezuje kao gospodarske spone. Na tome bi se trebalo potruditi. Onda bu i penez za razmjene KUD-ova i istraživanja. Za naviku posjeta muzejima, bez koje nema rentabilnosti muzeja, a nerentabilnih si mi više nemremo dopustiti, trebastasati bar jedna pošteno odškolovana i u prosjeku iznad granica siromaštva odrastajuća generacija.