Kako su hrvatski iseljenici pobijedili u Domovinskom ratu. Od samo 500 dolara mirovine, 75 je otišlo u Hrvatsku

Onda smo bili Yugo-Švabe, svi su nam bili ljubomorni što smo tankirali pune rezervare goriva. Na žalost od Šenilja do Osjeka,Vukovara ili Vinkovaca nismo mogli doći sa pola tanka. Danas ti koji su tako mrzovoljno gledali na nas,gledaju gdje im im djeca odlaze, isto tamo gdje smo i mi bili i jesmo. Za to mi zasigurno nismo ništa krivi. Boli me Duša kad se sjetim da su Hrvati bili jedno tjelo samo od 1990 pa do 1995. A posljije toga mili moji kuda koji.Niko sa nikim vise ne može. Naša preljepa Hrvatska puna izdajica i lopova.

Svi ti ljudi su iskreno željeli pomoći, ali je sve to pokradeno. Strašno.

Lets make Hrvatska great again!

Glavno je da su im antife i c. mundiri uspjeli smanjiti ustavom zagarantirana prava. Sramotne su boljševičke predizborne parole, upućene iseljenoj Hrvatskoj koja je u najtežim trenucima obilato pomagala ugroženu domovinu a poneki punili svoje džepove.

Hvala im za sve

Hvala im za sve

Hvala za pisanje o ovom vaznom povijesnom dogadjanju, draga Valentina. Imate pravo, zaista se je radilo srcem i dusom, a cesto i sa suzama u ocima, tih teskih dana za nasu Domovinu. Negativaca je bilo i u Dijaspori i u u Domovini tih dana, a ima ih i danas (samo pogledajte komentare!), ali to nas nije zaustavilo, jednako kako nisu zaustavili nase drage Branitelje na ratistima diljem nase ranjene Hrvatske. Mi po svijetu smo nesebicno dali sve od sebe da pomognemo u iskrenoj nadi da ce nasa braca u Domovini sa isto toliko iskrenog zara ucinit svoj dio i nastaviti sa onim sto im posaljemo za raspodjelu najpotrebnijima... kojih je bilo jako puno... Sigurna sam da su nasi dobrovljci u Karitasu i Crvenom krizu u Hrvatskoj i radili dobar posao, a ako je i bilo nekih koji su se okoristili bilo ih je malo i na to nije vrijedno gubiti vrijeme. Glavno je da je vecina potrebitih bila opskrbljena i uspjela prezivjeti. S ponosom se sjecam tih teskih dana, pa i nasih kontaktiranja i naseg dragog Gosp. Bezica. Zalosno je da niti on, niti vecina nas, nikad za svoj rad nisu bili sluzbeno priznati od Hrvatske Vlade, a jos je tuznije da niti, u nasem slucaju nasi zasluzni prijatelji Kanadjani nikada nisu bili priznati, a puno su nam pomogli i puno ucinili i da se Hrvatska medjunarodno prizna i da se pomognu aktivnosti na pomoci za ugrozeno stanovnistvo u Hrvatskoj i BiH. Na primjer, Samaritan's Purse, (njihov ured u Zagrebu se zove 'Moj bliznji'), organizacija u Kanadi je zapocela svoje 'Christmas Box' programe upravo kroz nasa djelovanja i prva je akcija u Kanadi bila za djecu Hrvatske i BiH. Jos i danas se pakovanja tih paketica rade kako su to moji volonteri zapoceli jos 1992. godine! Sada je to ogromna organizacija koja pomaze ratom ugrozenoj djeci diljem svijeta, ali i unatoc mome trazenju kroz nasu Ambasadu - nikad nisu dobili zvanicno priznanje od Hrvatske vlade, a ucinili su jako puno da nam pomognu i ne samo sa tim projektom nego i puno drugih koje su kasnije sami poduzimali... Jesmo li mi nezahvalan narod? ili samo imamo nezahvalne vodje? To je samo jedan od brojnih primjera... ali to nikog ne interesira... Molimo samo Boga da nam ti ljudi ne ustrebaju ponovo...

A u cije djepove je otisao taj novac.

Daje sav taj novac od dijaspore,iskoriscen u prave svrhe,mi ne bih biliSvicarska,nego malo jaca drzava od te drzave,jer samo je jednom neko davno spomoenuo cifru nevjerovatnu,radilo se od nekoliko stotina tisuca milijardi D-maraka,dolara,i ostali svjetskih deviza,sto je i koje sve to pokro,to je tesko dokazati,ili tako-reci nemoguce,a pogledajmo,od samostalnosti pa do danas koliko je mladih Hrvata pobjeglo u dijasporu,od obicnih seljaka,do vrlo- visoko obrazovanih strucnjaka,zalosno.

Prije rata nismo imali ni jednog pravog tajkuna a uz njihovu pomoc i odricanje dobili bar dvjesto pravih.

Da na kontejnerima nije bio naveden hdz kao primatelj, možda bi to i došlo do tamo gdje je trebalo, ovako je skrenulo samo do onih 200 obitelji