Na 1045. ovogodišnjoj Festi svetog Vlaha u Dubrovniku svetu misu je predvodio austrijski biskup iz Željeznog mons. dr. Egidije Živković, inače gradišćanski Hrvat u 18 koljenu, iz dijaspore stare 500 godina.
Na simpatičan i pomalo neobičan način predstavio se Dubrovčanima i njihovim gostima pjevajući rodoljubnu himnu gradišćanskih Hrvata "Hrvat mi je otac", koja glasi: "Hrvat mi je otac i Hrvatica mati, a ja sam njeva krv i vijerni sin Hrvat. Za moj hrvatski rod ću živit, ću umrit! Zakriknut ću: hurra! da čuje cijeli svit!"
Njegova razmišljanja izazvala su kod mnoštva okupljenih vjernika pljesak.
Na misi je bila prisutna i manja grupa gradišćanskih Hrvata koja je u Dubrovnik stigla u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva. Oni su sa sobom ponijeli i zastavu Željezanske biskupije (dijeceze) svetog Martina.
S njima su bili i hrvatski svećenici koji djeluju u Gradišću – vlč. Željko Odobašić i franjevac Bosne Srebrene fra Božidar Blažević.
U svojoj propovijedi biskup se dotaknuo i trenutačnog egzodusa mladih: "Čujem da se iselilo više od sto tisuća Hrvata. Napuštaju hrvatsku plovidbu. Ako se ovako nastavi, Hrvatska će se vrlo brzo potopiti šapatom. Kao uplakana starica bez djece, ona će sjediti sama kraj bisera Južnoga mora, tužno jecajući: 'Ej, ti tamo Velebite, zaustavi moje dubrovačko dite'. Političari i pastiri! Ugledajte se u kapetana Vlaha. Uhvatite se kormila i navigacije. Vi ste čuvari i kapetani Hrvatske koja se kao stari brod usidrila kraj obala lijepoga Jadrana. Uludo narod vesla ako kapetan spava na kormilu. Probudite se, ode brod ukrivo. Slomit će se, nasukat će se i potopit će se. Kapetane Vlaho, molim te, preuzmi ti kormilo i čuvaj ovaj brod od potopa, a putnike od bure i nevere!"
Mi niti nemamo kormilo, ono je davno otpalo tako da nas voda nosi.