Listam stare knjige o povijesti Hrvata na ovim prostorima Amerike. Arhivi su veliki i čuvaju memoriju jednog naroda. Nailazim na mnoštvo fotografija: hrvatske su zastave i grbovi svuda. Tu su društva, klubovi, župe, razne organizacije, izdavačke djelatnosti zajednica...
Zastave s hrvatskim grbom ili grb sam – većina s bijelim početnim poljem, ali i s crvenim. Godina 1906., 1907., 1910., pa dalje dvadesete, tridesete godine... Hrvati su se najčešće identificirali sa zastavom na kojoj je samo običan hrvatski grb.
U arhivima se nalaze grbovi i zastave iz domovine. Grb županije karlovačke iz 1854., grb županije bjelovarske iz 1872., grb županije križevačke, kraj 19. stoljeća... Svi imaju bijelo polje.
Nije bitno je li bijelo polje ili crveno. Kroz cijelu povijest provlači se i jedno i drugo. U vrijeme NDH, vlast je izabrala bijelo polje. Komunisti su uzeli crveno polje (iako su na početku i oni imali bijelo).
Poglavnik je na grb i zastavu nalijepio U, a Tito zvijezdu. Zašto bi samo jedno vrijedilo kao apsolutno, a drugo bilo označeno kao ideologija?
I prelistavam tu povijest još jednom i još jednom... I sada nakon svih stoljeća povijesti i desetljeća 20. stoljeća predbacuje nam se da je zastava s bijelim poljem ustaška. Zanimljivo!
Hrvatska država 1990. utemeljena je upravo na toj zastavi, na tom istom grbu. Budući da je na snazi tendencija križanja i etiketiranja, čudi me da gospoda u Hrvatskoj nisu srušila crkvu sv. Marka u Zagrebu, da nisu zamijenila ime Hrvatska nekim drugim, da nisu ukinula ime kuna, županija, stožer itd. Sve je to isti identitet.
Da, treba tražiti istinu i za njom ići i boriti se protiv ideologija, svih ideologija. Hrvatska zastava je veliki simbol. U dijaspori stotinu i više godina upravo ta zastava (s bijelim poljem) bijaše simbol borbe za slobodu, a ne diktaturu.
Ta dijaspora uvijek je bila za kontinuitet povijesti, a ne za križanja. Zašto bismo se trebali odreći povijesti? Budući da je ideologija nametnula (besmislene) sukobe glede crvenih i bijelih polja, onda je dobro i jasno reći: hrvatska zastava sa starim hrvatskim grbom koji je stoljećima bio identitet jednog naroda neka bude trajno zastava hrvatske dijaspore!
Crkva i dijaspora bili su čuvari identiteta hrvatskog naroda u mračnom , krvavom komunizmu.